Dok se vode žestoke bitke unutar Berlusconijeve koalicije za ministarske fotelje, a koje je talijanski tisak nazvao igrom “totoministri”, po uzoru na popularni talijanski totocalcio (i kod nas je odskora sportska prognoza, u izvedbi Hrvatske lutrije, također nazvana “totogol”), iza parlamentarnih kulisa priprema se velika bitka između vlasti i oporbe. Strane agencije, pa i naša HINA, samo su lapidarno izvijestile o Berlusconijevoj najavi osnivanja triju parlamentarnih komisija, koje bi istražile neke od skandala koji su potresali talijansku javnost. Tako su svjetske agencije javile o Berlusconijevoj najavi formiranja istražnih povjerenstava o aferi Mitrohin, o “tangentopoliju” i o srbijanskom Telekomu.

Kada je riječ o istražnim povjerenstvima koje je predložio Berlusconi, valja ispitati o čemu se radi. Prvo istražno povjerenstvo trebalo bi se baviti slučajem Mitrohin: riječ je o arhivu bivšeg KGB-a, koji je “provalio” bivši arhivar te ustanove Andrej Mitrohin. U knjizi koja je objavljena u inozemstvu, pa tako i u Italiji, navedena su brojna imena političara, novinara, poduzetnika pa i sveučilišnih profesora koji su djelovali kao sovjetski agenti. Među njima je i 38 Talijana, koji su u arhivama sovjetske službe bili navedeni bilo kao plaćenici, bilo kao ljudi od povjerenja. Među njima su i mnogi vođe bivše talijanske komunističke partije, ali se drži da bi istraga izbacila na vidjelo i povezanost sadašnjih vođa stranke Demokratske ljevice sa sovjetskim KGB-om, odnosno njihovu ulogu”»agenata” u službi SSSR-a. Ta bi istraga mogla, prema dobro upućenim izvorima, kompromitirati i Massima D'Alemu pa i vodstvo Masline.

Drugo istražno povjerenstvo bavilo bi se aferom “tangentopoli", ali s drugog stajališta: “Moj bi otac bio vrlo zadovoljan takvim Berlusconijevim prijedlogom”, rekao je Bobo Craxi, sin Bettina Carxija, pokojnog socijalističkog lidera i premijera koji je zbog afere “tangentopoli” pobjegao u Tunis gdje je i umro. Berlusconijeva namjera nije da se razotkrije do kraja korupcija, u koju je i on bio uvučen, već da se prvenstveno razotkrije prekoračenje ovlasti talijanskih tužitelja i “pravosudni teror” kojemu su bili podvrgnuti političari i poduzetnici.

“Baš lijepo! Sa svojom manijom istražnih povjerenstava, Berlusconi će sada napraviti sebi cipele po mjeri. Otkrit će se tako da je on itekako umiješan u zbivanja “tangentopolija” i u delegitimizaciju pravosuđa. Baš bih volio vidjeti kako će se nakon toga pojaviti kao premijer, kod kuće i u inozemstvu!” To su riječi bivšeg tužitelja Di Pietra, glavnog protagonista afere “tangentopoli”. Berlusconi i njegovi saveznici žele oštricu uperiti protiv zloporaba - kako ih oni nazivaju - pravosuđa, i protiv progona i šikaniranja političara i poduzetnika, a ne zanima ih meritum stvari - dakle, opća korupcija koja je vladala u talijanskom društvu, i koja nije iskorijenjena.

Sve te tri inicijative, dakle, zamišljene su kao udarac protiv oporbe, kao sredstvo političke borbe koje bi trebalo dodatno ukazati na tri pretpostavke: prvo, talijanska je ljevica bila agentura Sovjetskog Saveza i KGB-a; drugo, talijansko je pravosuđe svojim inkvizitorskim metodama napuhalo i stvorilo aferu “tangentopoli”, a mnogi su pošteni poduzetnici i političari šikanirani i izvrgnuti javnom linču zahvaljujući neosnovano proširenim ovlastima pravosuđa; treće, i prvaci Masline su uvučeni u korupciju, preko provizija koje je srpski Telekom dobio - ili isplatio, posredno ili neposredno, tadašnjim talijanskim ministrima ili ljudima njihova povjerenja.

Na Berlusconijev prijedlog reagirao je i prvak oporbe, vođa stranke Ivančice (Margherita), Francesco Rutelli. “A zašto nije predloženo i istražno povjerenstvo o Mafiji, koja nije nestala iz našeg života i politike?”, upitao se Rutelli. Oporba se neće protiviti osnivanju takvih povjerenstava, ali traži da se osnuje i povjerenstvo “Antimafija”, i što je najvažnije, povjerenstvo koje će ispitati “konflikt interesa”, pod čime se cilja na Berlusconijevu dvostruku ulogu: političara i poduzetnika i koliziju interesa između kapitala (njegovog) i politike.