Nakon dugih tjedana medijske defanzive, premijer i šef najjače stranke vladajuće petorke, Ivica Račan je radni tjedan zaključio napadom na one koji njegovu Vladu kritiziraju, svjesno žmireći pred rezultatima koje je postigla. No, oni koji su nakon žustre najave »njegovog odgovora njima« očekivali da će protunapad biti frontalan, grdno su se prevarili. Odgovor je bio tipično - račanovski. Doduše, premijer si je dozvolio, što mu nije običaj u javnim nastupima, pokazati solidnu dozu ljutnje na sve koji »šireći dešperaciju znatno umanjuju šanse ove zemlje da se izvuče iz krize« upravo u trenutcima kada se već vide »prvi, makar i skromni rezultati rada«, koji dokazuju da je njegova Vlada hrvatski brod uspjela skrenuti na »pravi put«. No, pomno je pazio da ne spomene ni jedno jedino ime koje, kako je rekao, kritizira iz političkih razloga, frustrirano Vladinim odbijanjem da forsira njegove osobne ili grupne interese odnosno boji se za svoj politički opstanak ako Vlada uspije.

Kao i obično kada je Račan u pitanju, poruku presice na kojem su mu bokove štitili HSLS-ov vicepremijer Goran Granić i dva SDP-ovca - potpredsjednica vlade Željka Antunović i ministar financija Mato Crkvenac - treba jednako iščitavati iz onoga što je rečeno kao i iz onoga što je premijer pažljivo prešutio. A ona je - uz umirivanje nacije kojoj je već dosta međustranačkih prepucavanja, a živjeti želi bolje i to što prije - bila i opomena kritičarima u velikom medijskom zaletu: Dečki, bilo bi dosta, i mi konja za utrku imamo. Sada ćemo vam pokazati što on može u medijskom zagrijavanju, ali ako bude trebalo priuštit ćemo vam i cijelu utrku.

Kome su to Račan i suradnici poručili? Iako je Račan porekao da je presica reakcija na govor predsjednika Mesića i tvrdnje njegove savjetničke ekipe, nije Granić slučajno rekao da predsjednik države ima ustavno pravo biti u krivu, a Račan priznao da se s nekim kritikama Pantovčaka - slaže. Ne bi Račan Mesića ni spomenuo da ga novinari nisu pitali, no predsjednik države sa znatno smanjenim ovlastima i nije Račanov glavni problem.

Mnogo više muke zadaju mu »mangupi u vlastitim redovima«, čelnici stranaka koalicije, koji sveudilj žele pobirati poene s pozicije vlasti ali se ne libe zbroj bodova povećavati opozicijskom kritikom.

Prije svega se tu radi o Draženu Budiši, predsjedniku HSLS-a. Račan je u petak uspio izbjeći izravni konflikt, čak i kada su novinari postavili vrlo precizno pitanje, no zato je opet u igru uskočio Granić uzvrativši na opasku svog stranačkog šefa o tome da neke odluke Vlade smrde na boljševizam da on u »vladi ne bi ostao ni jednu sekundu da je neka njena odluka smrdila na komunizam«. Liberalu je, dakle, odgovorio liberal, i Račanu omogućio da izbjegne ulogu »svađalice«, što mu kao premijeru i ne pristoji.

Kada se tome doda Račanova izjava da opstanak ove Vlade u većoj mjeri ovisi o njoj samoj, a u manjoj o unutarkoalicijskim prepucavanjima, Račanova šutnja i Granićev odgovor postaju dijelom nedvosmislene poruke Budiši da za svoje istupe, koji i te kako ljuljaju petorkin nestabilan brod, nema baš nepodijeljenu podršku čak ni u rukovodstvu HSLS-a. Inače, Vjesnik je još prije nekoliko dana objavio informaciju iz samog vrha SDP-a da je Račan u borbi za opstanak svoje Vlade spreman zaigrati na kartu podjele među socijal-liberalima. Prema riječima Vjesnikova izvora, naime, mnogi su u javnosti poznati HSLS-ovci spremniji podržati Račana i Vladu, nego Budišine manevre.

U Račanovu izbjegavanju spominjanja imena ništa manje u oči nije upalo ni sustavno izbjegavanje da bilo koje ime veže uz kadrovsko »strančarenje i grupašenje« kojemu je najavio odlučno odupiranje. Dobrim dijelom za to je kriva »afera ACI«, ma koliko Račan pokušavao dokazivati da potpredsjednik Vlade Slavko Linić nije imao prste u imenovanju Uprave koje je on sam dan ranije proglasio »neodgovornim, uskogrudnim i politički neodrživim«.

Zaista bi bilo naivno povjerovati da Linić, cijelo desetljeće najjači esdepeovac Rijeke i okolice, ništa nije imao s guranjem trojice kandidata baš iz svoje županije u upravu ACI-ja, jednog od najzamamnijih hrvatskih turističkih kolača. Pogotovo ako se zna da su na raspravi Vlade kao zaliveni šutjeli baš elokventni i temperamentni Linić i nadležna ministrica turizma Pave Župan-Rusković, koja je već izgubila nekoliko privatizacijsko-kadrovskih bitki s Linićem.

No, to je Račanu, s druge strane, dobro došlo u smirivanju stranačkih kolega koji ga dosta žestoko kritiziraju da previše popušta koalicijskim partnerima, prije svega HSLS-u, koji je nakon 3. siječnja dograbio značajne kadrovske pozicije u vlasti iako rado posiže za kritikom vlasti u maniri prave opozicije. A u posljednje vrijeme trn u oku im je i HNS, čije zahtjeve smatraju previše agresivnima jer se temelje na samo jednom i to djelomičnom, zagrebačkom izbornom uspjehu. Poruka njima glasila je, pak: eto, ja sam svoje opalio po prstima, a sada i vi izvolite smiriti duhove.

Račan je u petak pokazao da doista želi sačuvati Vladu petorke nastupivši, s prilično takta i uvjerljivosti, kao političar koji interese nacije pretpostavlja stranačkoj uskogrudnosti. No, na hrvatskoj političkoj sceni, koja je odavno zaboravila na diplomatske finese u medijskim istupima, teško da će mu uspjeti Vladu održati bez puno žešćih poteza. Lokalni izbori uvelike su, naime, uzdrmali pozicije na kojima se ona temeljila. Uostalom, Budišini liberali istog su mu dana bacili novu rukavicu i opstanak Vlade vezali uz rješavanje problema koje oni vide u Ini.