Nadalje, pitamo Vladu i Državnog odvjetnika RH zašto se stopira pravna istraga o masakru i ubojstvu generala Blaža Kraljevića i osam časnika Hrvatskih obrambenih snaga naređenom od Predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana i izvršenom od Mladena Naletilića Tute i generala Hrvatskog vijeća obrane Ivana Andbaka. Zašto se stopiranjem istrage u predmetu kaznene prijave Hrvatske stranke prava iz 1992. i njene dopune iz 2000. godine štiti hrvatskom pravosuđu dostupnog ubojicu Ivana Andabaka i bivšeg šefa hrvatske Udbe Josipa Manolića? Zašto se namjerno opstruira istraga za pronalaženje istine i kažnjavanje krivaca? Zašto se stopira uspostava i učvršćenje pravne države, budući da se upravo na primjeru Ivana Andabaka može na izvrstan način graditi pravna država kako bi se rasvijetlila njegova uloga i razlozi zbog kojih je bivši hrvatski državni vrh upleten u tragičnu sudbinu Blaža Kraljevića?

U vrijeme počinjenog zločina je general Kraljević bio član Glavnog stožera Armije BiH i branitelj i organizator obrane Bosne i Hercegovine od velikosrpske agresije. HOS je u lipnju 1992. sudjelovao u obrani Mostara od razaranja JNA i oslobađanju grada na Neretvi od velikosrpske soldateske, zatim u obrani grada Jajca i srednje Bosne u kolovozu iste godine, te su Hrvatske obrambene snage branile i Bosansku posavinu, a nekoliko dana prije zločina nad članovima Ratnog stožera Hrvatskih obrambenih snaga kraj Mostara od dana 9. kolovoza 1992. godine je HOS oslobodio grad Trebinje u istočnoj Hercegovini. U to vrijeme je sve više hrvatskih bojovnika iz HVO prelazio u HOS u kojemu se već borio nemali broj Muslimana. Na dan zločina godinu i pol dana ranije je predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman u Krađorđevu sa Slobodanom Miloševićem dogovorio podjelu Republike Bosne i Hercegovine. U lipnju 1992. proglašena je po uzoru na Karadžićevu tzv. “Republiku Srpsku” “Hrvatsku Zajednicu Herceg-Bosna” na račun nezavisne države i međunarodno priznate Republike Bosne i Hercegovine. Vojni obrambeni savez Hrvata i Muslimana nije se poklapao sa Tuđmanovom politikom. Zato je Tuđman političkim ubojstvom išao mijenjati odnos snaga na terenu i tijek rata. Nakon zločina nad hrvatskim braniteljima Bosne i Hercegovine Tuđman je inicirao rat protiv bosanskih Muslimana i legalne i legitimne Vlade u opkoljenom Sarajevu.

Tuđmanova politika doživjela je Washingtonskim i Daytonskim sporazumom slom, a politika Hrvatske stranke prava u to vrijeme doživjela je očuvanjem vanjskih granica bivše Republike BiH, bez obzira na stvaranje etnički čistog srpskog entiteta, moralnu satisfakciju i ispravnost svog angažmana u obrani susjedne i prijateljske države BiH čija je opstojnost od životnog značenja za opstojnost Republike Hrvatske.

Zašto šest (6) godina nakon Daytonskog sporazuma Vlada Republike Hrvatske čuva i brani tuđmanizam, a ne provodi detuđmanizaciju. Detuđmanizacija ne znači demontažu hrvatske države, nego kriminalizaciju političkog lopovluka koji je uzrok i gospodarskom lopovluku u privatizaciji i analogno tome dosadašnjoj galopirajućoj previsokoj nezaposlenosti od 400 tisuća hrvatskih radnika i drastičnom padu standarda i kupovne moći poreznih obveznika Republike Hrvatske.

Josip Manolić je još uvijek na slobodi, iako je kao šef SZUP-a 1992. naredio prebacivanje ubijenih hrvatskih branitelja iz Mostara u Split gdje je izvršena obdukcija mrtvih tijela Blaža Kraljevića i osmorice drugih likvidiranih u zasjedi, a nakon toga je SZUP mrtva tijela iz Republike Hrvatske opet prebacio u Republiku BiH na teritorij “Herceg-Bosne” pod kontrolom Predsjednika Republike Hrvatske. Ivan Andabak je nakon izvršenog zločina unaprijeđen u generala HVO, a danas mu se u Rijeci priprema suđenje zbog zlouporabe droge, iako je političko ubojstvo daleko veći zločin od šverca kokaina, pogotovo stoga što je nakon Kraljevićeve likvidacije počeo hrvatsko-muslimanski rat koji je na obje strane odnio oko 15 tisuća života vojnika i civila, iscrpio RH i RBiH, a ojačao izvornog agresora na RH i RBiH - tako zvanu “SRJ” i Republiku Srbiju i Republiku Crnu Goru. Zbog rata s bosanskim Muslimanima je Hrvatska došla pod sankcije. Da kojim slučajem nije izvršen masakar nad Blažom Kraljevićem i njegovom pratnjom ne bi Hrvati zaratili s Muslimanima, a velikosrpska agresija suzbijena bi bila daleko prije Daytonskog sporazuma 1995. godine.

Državni odvjetnik Radovan Ortynski je prilikom svoje inauguracije za Državnog odvjetnika na Hrvatskoj radio-televiziji u mikrofon novinara, g. Bilića, izjavio da će se u istragama ići do samog vrha države te da on, navodno, nema ograničenja u pronalaženju istine i kažnjavanju počinitelja. Neprovođenje istrage protiv osumnjičenih Andabaka i Manolića Državni odvjetnik kao da pokazuje kako ima ograničen mandat, a ne mandat za stvaranje i učvršćenje pravne države i pravnog demokratskog poretka. Podnositelja kaznenih prijava u svezi predmeta ubojstva Blaža Kraljevića i drugih, Hrvatsku stranku prava 1861. se od sudova i državnih odvjetništava iz Splita vodi za nos do Mostara, iz Mostara u Split, potom u Zagreb i natrag do Splita i Rijeke, dok su zločinci na slobodi ili ih se za masakar iz 1992. nad članovima Hrvatske stranke prava i pripadnicima Hrvatskih obrambenih snaga ne pita. Do kada, i s kojim konzekvencama? Na današnjoj Vladi Republike Hrvatske i njenom predsjedniku daleko je veća odgovornost za nečinjenje od bilo koga drugoga u našoj Republici! Bivši predsjednik Republike išao je protiv podnositelja kaznenih prijava u svezi zločina nad Blažom Kraljevićem, i time svojom tvrdoglavošću upropastio cijelu zemlju. Više nego ikad u pitanju je mudro djelovati na stvaranju pravne države, a ne skrivati se iza osobne taštine i štiti propalu politiku prethodnika.

Dobroslav Paraga, predsjednik HSP 1861.