Možda će pomalo nezainteresirani Dražen Budiša tek ovih dana uvidjeti koliko je istinski oslabjela uloga HSLS-a unutar petorke, a i kojom mu brzinom stranka juri u sve otvoreniji raskol. Jedan je dnevni list već objavio kolumnu pod naslovom "Raspada se HSLS", gdje je poanta u pomanjkanju upitnika, a svaka nova izjava koja dolazi iz tih stranačkih redova upozorava na dva nepomirljiva viđenja hrvatske zbilje.

Tako se Budiši bliska Dorica Nikolić zbog afere u Ini otvoreno obračunava s Vladom, a samim tim i "svojim" ministrom gospodarstva Gorankom Fižulićem, tvrdeći da je to stav stranke. Najneugodnija je, međutim, posljednja izjava Joška Kontića, prema kojemu je predsjednik stranke posebno blagonaklon. On bi na otvorenju ovogodišnje Sinjske alke u odori alkarskoga vojvode rado vidio Mirka Norca, generala optuženog za težak oblik ratnog zločina. Kad bi u pravnoj državi netko poslušao Kontićev savjet, bio bi to skandal dostojan trenutačne ostavke premijera i Vlade, koliko god u predstojećem sudskom procesu isti Norac može obraniti svoju čast. Budući da bi Kontić morao biti svjestan toga, njegov se istup ne može tumačiti drukčije nego kao svjesno podizanje političkih tenzija.

Realistička pak struja HSLS-ove politike pokušava na sve moguće načine upozoriti na to da u toj stranci ima dovoljno snage i razuma za konstruktivnije obnašanje nemala udjela u državnoj i parlamentarnoj vlasti. Posebno su u tome jasni Goran Granić i Đurđa Adlešić. Potpredsjednik Vlade čak je u kontekstu splitskih zbivanja rezolutno izjavio da tu nema "komunističkih metoda", čime je Budiši poručio da na snaženju ideoloških opreka ne može graditi svoju poziciju.

Kad se sve to ima na umu, zacijelo je neizbježno još jače zaoštravanje HSLS-ove stare podjele na "sjevernjake" i "južnjake", koliko god ona ne vrijedi pojedinačno za svakog dužnosnika. Razlika je samo u tomu da sada oni prvi prelaze u ofenzivu, odlučni u pokušaju očuvanja stranke na osnovi njezina skladnijeg djelovanja unutar petorke, ali i izbjegavanja desničarske retorike, koja je ponegdje biračkome tijelu izbrisala razliku između haeselesovske i hadezeovske politike. Gledajući programski, od Budiše se sve glasnije zahtijeva da se s prenaglašene nacionalne retorike vrati na socijalnu i liberalnu, što nalaže i samo ime stranke.

Ako tomu ne bude tako, HSLS-u ne slijedi poželjan scenarij. A on se lako iščitava iz istupa Mate Arlovića. SDP je, naime, jedva dočekao izjavu HSS-ova čelnika Zlatka Tomčića da bi te dvije stranke mogle postati okosnicom buduće hrvatske vlasti. Raspolovljeni HSLS tada bi potonuo u oporbeno sivilo.