Na okruglom stolu u Zagrebu o odgovornosti intelektualaca za rat u BiH je hrvatski intelektualac i književnik Miljenko Jergović iz Sarajeva obmanuo hrvatsku javnost svojom tvrdnjom da su “antituđmanovski stav u doba rata zadržali Vlado Gotovac, Miko Tripalo i hadezeovi disidenti poput Mesića i Manolića”. Iako je na okruglom stolu bilo riječi i o knjizi njemačkog novinara koji je u vrijeme rata bio dopisnik iz Hrvatske i BiH, nemoguće je da g. Jergović ne zna što je g. Erich Rathfelder napisao o antituđmanovskim snagama koje su mu se suprotstavile, ne samo riječima kao Vlado Gotovac, Miko Tripalo ili Stjepan Mesić, nego hrabrim djelom, ne štedjeći ni svoje živote radi slobode, nezavisnosti i mira. Riječ je o Hrvatskoj stranci prava i njenom vodstvu s dopredsjednikom Antom Paradžikom, braniteljem i suorganizatorom oružane obrane BiH, generalom Hrvatskih obrambenih snaga u BiH i članom glavnog stožera Armije BiH Blažom Kraljevićem, i predsjednikom Dobroslavom Paragom.

Gosp. Rathfelder je u svojoj knjizi “Rat u BiH” (“Sarajevo und danach”) na nekoliko desetaka stranica spomenuo pozitivnu ulogu koju je HOS odigrao u BiH: obrana i oslobađanje Mostara od napada i okupacije JNA, obrana srednje Bosne (grad Jajce), obrana Bosanske posavine i oslobođenje grada Trebinja u istočnoj Hercegovini od velikosrpske soldateske i četničke bande. Svjedok sa strane, g. Rathfelder opisao je i sukob između Tuđmanove koncepcije “preuređenja Bosne” i Paragine koncepcije očuvanja Republike BiH. Detaljan opis okolnosti velikih tenzija između dragovoljačkih postrojbi HOS-a i mobiliziranih Tuđmanoih postrojbi HVO-a nakon oslobođenja Mostara doživjele su svoj vrhunac u kolovozu 1992. kada je prvi hrvatski Predsjednik Franjo Tuđman dao likvidirati generala HOS-a i dužnosnika Hrvatske stranke prava Blaža Kraljevića. Nakon što je kraj Mostara izvršen zločin i masakr nad hrvatskim braniteljima BiH, Tuđman je koji tjedan kasnije započeo otvoreni rat s Muslimanima i Vladom Republike BiH u opkoljenom Sarajevu. Gosp. Rathfelder je u svojoj knjizi naglasio uzrok likvidacije Blaža Kraljevića i osam časnika HOS-a: Obrana Bosne i Hercegovine od strane Hrvatske stranke prava i HOS-a s jedne strane, i podjela BiH od strane Hrvatske demokratske zajednice i HVO-a s druge strane.

Danas, još u vrijeme živih svjedoka, prešućivati istinu i mijenjati povijest govori o tome što bi se pored intelektualaca kakav je g. Jergović događalo kada ne bi bilo pismene ostavštine ili živih svjedoka koji su predvodili antituđmanovske snage. Spominjati poštovanog Stjepana Mesića ili nepoštovanog Jospia Manolića kao jedne od nositelja otpora Tuđmanovoj politici dijeljenja Bosne i Hercegovine sa Slobodanom Miloševićem, spominjati samo osobe poput današnjeg predsjednika Republike koji je ipak tek tri godine nakon početka rata počeo pružati otpor, za Hrvatsku, pogubnoj politici prema Bosni, a ne spominjati one koji su svojim djelima pružali najsnažniji, najučinkoviti i najveći otpor Franji Tuđmanu govori o jadnom stanju naše inteligencije koja u sebi izgleda nosi sindrom boljševizma. Istina je što je na okruglom stolu rečeno da Račan, Budiša i Tomac čuvaju mutnu Tuđmanovu ideju, ali je prešućena istina da tu mutnu ideju Franje Tuđmana i dan danas Paraga raskrinkava . Zbog toga je njemački novinar bio razočaran stavom tadašnjeg dijela hrvatske oporbe, ali je obraz hrvatskoj oporbi spasio Dobroslav Paraga i na tisuće Hrvata koji su drugačije razmišljali od Tuđmana, Račana ili Budiše. Zato su ovi prvi i nastradali, daleko više nego Stjepan Mesić ili Vlado Gotovac. Mesić je postao drugi hrvatski Predsjednik, a Paraga ostao u medijskoj izolaciji s od hrvatske Vlade oduzetom Hrvatskom strankom prava, oduzetim parlamentarnim statusom i pod medijskom cenzurom današnje “demokratske” Račanove Vlade koja je u Tuđmanovo vrijeme mutnih ideja bila “Tuđmanova oporba”.

URED ZA ODNOSE S JAVNOŠĆU

Izvor: Erich Rathfelder: “Sarajevo und danach” s podnaslovima poglavlja:

3. “Der Angriff ist bereits geplant” (str. 39 - 55),

6. “Der Krieg im Kriege beginnt” (str. 109 - 129), i

7. “Auge um Auge, Zahn um Zahn” (str. 129 - 154)