Nakon što su godinu i pol dana vladali državom, šestorica su Hrvatsku doveli otprilike tamo gdje ju je svojedobno srozao zloglasni Škegro - da svoje rečune ne može plaćati. Koliko je situacija ozbiljna lako je zaključiti već iz činjenice da su lideri vladajuće koalicije problem nedovoljne popunjenosti budžeta stavili na dnevni red svoje sesije.

Na stranu sada pitanje jesu li šefovi stranaka prava adresa za pretresanje stanja državne blagajne ili bi odluke s tim u vezi trebalo prepustiti onima koji su izabrani za izvršnu vlast. Činjenica je da se državni proračun ne puni predviđenim tempom, da su izostali zacrtani prihodi od privatizacije, da se država stoga ubrzano zadužuje, u tri mjeseca digla je kredita koliko je bilo planirano za pola godine, te stoga prijeti opasnost da sve preuzete obaveze - u prvom se redu misli na socijalne transfere - neće moći podmiriti. Hrvatska, ukratko, premalo stvara a previše troši i taj se raskorak više ne može izdržati. Od početka ove godine u državnom je proračunu napravljena rupa od 3,6 milijardi kuna.

Neki će to nazvati bankrotom države, u svakom slučaju situacija jeste i ozbiljna i dramatična. Analitičar britanske bonitetne agencije Dun&Bradstreet, Richard McGuire, ovih je dana u jednom hrvatskom dnevniku potvrdio da je, kad je o Hrvatskoj riječ, proračunski deficit glavni razlog za zabrinutost. Po njemu, ako Hrvatska u iduću godinu i pol ne smanji deficit, odnosno ne sreže plaće u javnom sektoru i ne provede mirovinsku i zdravstvenu reformu, “rezultat bi mogao biti krajnje rizičan: eksplozija javnoga duga te gubitak potpore MMF-a i interesa stranih ulagača”.

Nije važno je li McGuire u pravu, važno je da se hrvatska vlada, pa i vladajuća koalicija, tim ozbiljnim problemom morala baviti prije i više od Britanca. Ali, ne! Vlast se mjesecima, katastrofalno, iscrpljuje drugorazrednim, pa i marginalnim temama - iza zatvorenih se vrata, bez završnog udarca, do besvjesti špekulira o Pašalićevim grijesima; beskrajno se nateže konopac između Predsjedničkih i Banskih dvora; krešu se, institucionalno i vaninstitucionalno, Mesićeve ovlasti; mudruje se o tome tko će upravljati tajnim službama; razglaba se tko je što rekao; hoće li Budiša uspjeti obuzdati frustracije ili će zbog svoje uvrijeđenosti do potapanja ljuljati zajednički brod; tko će s kim i kako koalirati... Evo, već dva mjeseca vlast se intenzivno bavi lstarskim statutom, a nacionalne gaće, sada vidimo, nosi na štapu. Vox populi sve češće dovikuje da mu je svega dosta. Više nema snage čekati da se oni uozbilje.