DNEVNI OSVRT O sve većim razlikama među potpisnicama Sporazuma o stabilizaciji piše Sanja Despot

Paket "zapadnog Balkana", iako nas u tu ladicu Europska unija i dalje smješta, očito sve manje diži vodu. Dokazuje to i najnovije izvješće Ministarskog vijeća EU iz Luksemburga, pripremljeno uoči summita u Goteborgu. Među državama potpisnicama Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sve su veće i dublje razlike: paradoksalno, trenutačno su najveće upravo između dviju zemalja čije je reforme EU nagradio potpisivanjem toga sporazuma - Hrvatske i Makedonije. Nepunih sedam mjeseci nakon Zagrebačkog summita do punog izražaja dolazi druga strana medalje: u studenom je svim zemljama regije, uključujući tadašnju novu nadu Jugoslaviju, ponuđena europska perspektiva. Pod tepih je bila gurnuta notorna činjenica da za istim stolom sjede dva predsjednika, Koštunica i Đukanović, koji jedan drugom odriču legitimitet, a da bivšu pokrajinu Kosovo predstavlja međunarodni protektor Bernard Kouchner.

Europska unija svim je zemljama regije tada ponudila istovjetan paket za moguću buduću integraciju a da nisu riješena elementarna pitanja - koliko će i kakvih država u regiji zapravo biti. U studenome prošle godine Makedonija je bila multietnička država koja je u priključivanju EU stigla najdalje. Danas je ona, s potpisanim Sporazumom, tek nerazvijena balkanska zemija u ratu. Prilikom zadnjih rundi pregovora o sadržaju sporazuma hrvatsko izaslanstvo nije uspjelo ishoditi bolju perspektivu od one "potencijalnog kandidata" za ulazak u EU, s jednostavnim obrazloženjem Europske komisije: ako Hrvatskoj damo bolju evolutivnu klauzulu, morat ćemo je dati i drugim zemljama procesa koje još ne ispunjavaju nikakve uvjete za status kandidata.

U diplomatskim krugovima u Bruxellesu sve je više glasova koji priznaju da takva formula postaje neodrživa, da će se vrlo skoro morati promijeniti recept sastavljen u ljeto 1999. Hrvatsko je izaslanstvo, također i u Washingtonu steklo dojam da je novoj američkoj administraciji sve jasnija pukotina koja počinje dijeliti balkanski zapad od juga bivše Jugoslavije. Istodobno, stari su krojači, Owen, a možda i Kissinger naoštrili škare i kroje nove regionalne mape. Na njihove planove došli su, za malo reklame u novinama, upozoravati stari prijatelji, poput grofa Otta von Habsburga. Uza sve dužno poštovanje, Hrvatskoj nikako ne može pomoći grof Habsburg i njegovi savjeti. U kojem će smjeru s te neodržive točke stvari prevagnuti, ponovimo, ovisi prije svega o stabilnosti Hrvatske, odnosno o radu uloženom u reforme.