Nakon što su Mesić i Koštunica svojom izjavom postali zvijezde sastanka šefova srednjoeuropskih zemalja, čestitke su stigle i iz službenog Washingtona. Zajedničku izjavu predsjednika Hrvatske i Jugoslavije tamo smatraju “konstruktivnim potezom” i tvrde da se njome “učvršćuju temelji normalizacije odnosa” između dvije zemlje. A to je, po mišljenju SAD-a, ne samo u interesu Zagreba i Beograda, nego predstavlja “doprinos miru i stabilnosti u široj regiji”, koja se povrh svega smatra “ključnom za sigurnost cijelog kontinenta”. Sjedinjene Države zaključno ističu kako bi odnosi Hrvatske i Jugoslavije trebali slijediti putokaz izjave iz Verbanije.

Suprotno Washingtonu, na Markovom trgu izjavljuju da izjava Mesić-Koštunica Hrvatsku ne obavezuje U Vladi su se odlučili na njeno potpuno marginaliziranje. Ovom je listu iz Banskih dvora saopćeno da će “Vlada operacionalizirati svoju koncepciju normalizacije odnosa s Jugoslavijom, a da se izjavom dvojice predsjednika ne misli previše baviti”. Kao da je Mesić rečeni dokument potpisao kao privatna osoba, a ne predsjednik Hrvatske. Usput su mu pokušali spakirati sumnju da je s Koštunicom potpisao podjelu ratne krivnje, što je zaista nevjerojatno podmetanje. U diplomatskim krugovima takvo ponašanje izaziva nevjericu: zar Hrvatska ne želi iskoristiti bogomdanu priliku za jačanje svoje pozicije na međunarodnom planu?

Rivalstva između Predsjedničkih i Banskih dvora infantilna su, kontraproduktivna i smiješna. Odnos prema Mesićevoj izjavi s Koštunicom možda je odgovor na predsjednikove kritike na račun Vlade. Ili račanovci glume uvrijeđenost jer ih mesićevci o svojim planovima nisu na vrijeme obavijestili? Ili je to odnos prema svakoj inicijativi koja dođe s Pantovčaka? Ignoriranjem izjave zapravo se pokušava bagatelizirati Mesić, pretvoriti ga, što bi on rekao, u fikus. Šteta što energija, potrošena dosad na blokiranje predsjednika, nije uložena u rješavanje problema. Generalno, u Banskim dvorima više su se trudili oko toga da razvlaste Mesića, nego HDZ.

Takvo je držanje neprihvatljivo ne samo zato jer je nužno da se i Vlada s uvažavanjem, a ne omalovažavanjem odnosi spram institucije predsjednika Republike. Takav je odnos neprihvatljiv i zato jer ne podrazumijeva samo stav prem Mesiću, nego i prema interesima nacije i države. Zbog rivalstva na najvišoj razini državne vlasti Hrvatska ne koristi sve svoje potencijale ni prilike. Umjesto da jedni drugima budu saveznici, državni se čelnici međusobno blokiraju. Nadmetanje im je važnije od suradnje. Sudbina izjave o normalizaciji odnosa Zagreb-Beograd pokazala je nužnost hitnog normaliziranja odnosa između Predsjedničkih i Banskih dvora.