- Gospođa Vinka Cetinski imala je svoju akademsku naobrazbu i određene vrijednosti kao moja zamjenica. Ali zašto nisam želio da ona bude moja zamjenica? Prije svega želio sam depolitizirati Ministarstvo turizma i u tome sam gotovo uspio - moji pomoćnici nisu bili članovi političkih stranaka, a ona je bila član HDZ-a. Također sam smatrao da ministar i zamjenik ne mogu biti iz Istre, nego sam smatrao da bi moj zamjenik trebao biti iz južne Hrvatske. A treći razlog je taj da je gospođa Cetinski uvijek imala vlastitih ambicija i nije bilo ministra turizma oko kojeg nije plela svoju mrežu. Čudna je i njezina uloga u Plitvičkim jezerima. Jedna me je delegacija koju sam primio kao ministar upozoravala na vrlo sumnjive stvari koje su se događale na Plitvičkim jezerima, a gdje je ona imala značajnu ulogu. Brojke su bile šokantne i s tim sam podacima interno upoznao Vladu i premijera. Sve su to bili razlozi zbog kojih sam tražio njezinu smjenu, ali nisam uspio. Njoj je čak bilo namijenjeno mjesto konzula u Münchenu, ali je smrću predsjednika Tuđmana sve palo u vodu. Mnogi bi i danas mogli pojasniti zašto nisu ništa poduzeli u vezi s gospođom Cetinski.

- Cjelokupna strategija imenovanja državnih tajnika bila je dobra, ali mislim da su motivi tadašnje stranke na vlasti bili pogrešni. Odnos gospodina Vukića i mene vrlo je osebujan, razvili smo vrlo dobar odnos, na primjer, nije bilo šanse da dođem u Rijeku a da mu se ne javim. O njemu kao osobi nemam negativan stav. Ali njegov dolazak i nametanje za državnog tajnika - iako je on pametan čovjek, ali bez tehnoloških znanja o turizmu - doživio sam kao čin dovođenja supervizora i nekakve kontrole nadamnom. Bila je to i formalna politizacija Ministarstva koje sam želio depolitizirati. Ne bi ni to bilo strašno da se njime, a putem Ministarstva, nije pokušalo financirati HDZ. Nisam želio dopustiti financiranje ne samo HDZ nego bilo koje političke stranke, jer Ministarstvo turizma ne služi za to. Smatram da bi bilo bolje da je on bio državni tajnik u Ministarstvu pomorstva, prometa i veza negoli što je bio u Ministarstvu turizma.

- Vidjeli ste samo segment mog ponašanja, a 99 posto mog ponašanja u sudnici bilo je korektno. No i onome što ste vidjeli nešto je prethodilo, iako nisam siguran da mogu opravdati takav svoj postupak. Odvjetnik Nuić je pokušao u jednoj stanci nagovoriti odvjetnika jednog od optuženih u procesu da me lažno optuži i da lažno svjedoči protiv mene. To je izazvalo moju nervoznu reakciju, ali na suđenju sam se ponašao dobro. Neka netko pokuša biti 16 mjeseci u osam kvadrata pa će vidjeti o čemu pričam.

- Tu je moju navodnu izjavu objavio Jutarnji list, ali ja to nikada nisam rekao. Ali možete me pitati bih li to sada rekao.

- Ne očekujte od mene da govorim o pojedinačnim slučajevima u pravosuđu. Reći ću ovako: bez previše listanja papira o slučaju Herak, već iz samog karaktera teksta optužnice i dokaza koji su priloženi vidljivo je da ne postoji opravdana sumnja!

- Mislim da sam bio dobar saborski zastupnik osam godina, ali očito da nisam imao dovoljno takta i lukavosti u obnašanju pojedinih dužnosti. Stoti put ću ponoviti: Nikad se nisam povampirio ni za kakvim funkcijama i Vi dobro znate da mi je nekoliko puta nuđeno mjesto potpredsjednika Vlade koje sam odbio. Uostalom bila je to posljedica moje ekonomske samostalnosti i političke principijelnosti. Nije mi žao što sam bio ministar, ta je dužnost bila proizvod mojih saznanja o vrijednosti političkih stranaka u Hrvatskoj. Otišao sam u izvršnu vlast jer je to bila i logična posljedica mog bavljenja politikom. Ali u tu sam vlast otišao nakon osam godina oporbe. Čast mi je da sam bio ministar, smatram da sam to radio dobro i prepoznatljivo. Šteta što je bilo kratko.

- Točno. Moj ugled je poljuljan, ali sam u boljoj situaciji nego prije godinu dana. Reakcije mojih prijatelja, kolega, ljudi iz medija pa i običnih ljudi koje susrećem na cesti vrlo su dobre. Naravno, ljudi ne znaju jesam li kriv ili nisam, ali i činjenica da u zemlji iz koje je nestalo 15 milijuna maraka puštaju iz pritvora nakon 16 mjeseci čovjeka osumnjičenog za pronevjeru milijun kuna, a koji je bio osam godina u oporbi, vrlo je znakovita. Jučer me vozio Zagrebom taksist koji mi je rekao: Ne činite mi se kao čovjek koji je nešto uzeo, ali ako i jeste, barem je još pet ljudi za to moralo znati, pa zašto onda i oni nisu u zatvoru?

- Devet godina sam bio u politici, bio sam član dviju stranaka, pa sam i kompetentan za komentiranje sadašnje situacije. Današnja politika pokazuje tko smo mi zapravo - to je ukupno stanje Hrvatske u tehničkom, moralnom i svekolikom drugom pogledu. Naravno da je ta politika manje iritantna od HDZ-ove, demokratičnija je, ali nema onu komponentu koja u ovom trenutku treba Hrvatskoj, a to je pitanje znanja kako bi se država izvukla iz recesije i gospodarske krize. Na žalost, to je politička vlada koja nije mogla napraviti revoluciju, ali i vlada koja nema nikakvu strategiju izlaska iz gospodarske krize. Temeljni problem je gospodarstvo i onaj tko ga uspije riješiti osigurava budućnost i sebi i svojoj državi. U hrvatskoj Vladi sjede vrlo časni i moralni ljudi, ali u najvećem dijelu nekompetentni za obnašanje svojih dužnosti.