Dnevni osvrt O kursu Račanove vlade piše bankarski stručnjak iz Splita Nikola Šimetin

Teško je shvatljivo da jedna vlada uz koju bi se trebale vezati socijaldemokratske ideje, provodi potpuno suprotnu politiku divljeg liberalizma kao nastavak divljeg kapitalizma koji je proklamirala Hrvatska demokratska zajednica.

Tadašnje sistemsko razaranje velilah tehnoloških sustava koji su bili proglašeni socijalističkim mastodontima, uz uklanjanje svake vlasničke odgovornosti za njihovo poslovanje, bilo je logično. U tim je sustavima trebalo, omogućiti rastakanje imovine umjesto stvaranja nove vrijednosti, a onda se, kao protuteža, kupovao socijalni mir na teret ekspanzije troškova državnog proračuna. Tako se zatvorio krug. Privatizacija je u praksi značila jeftino skupljanje imovine uz pomoć bankarskog sustava te je za posljedicu imala pad proizvodnje i otpuštanje radnika. Nova vlast nije ni pokušala rehabilitirati funkcioniranje velikih kolektiva koji su činili kralježnicu hrvatske industrije i gospodarstva, valjda zato da je se ne bi optužilo za obnavljanje socijalizma, te ih je prepustila stečajevima. Vole govoriti da "ono što tržište ne priznaje, ne treba ni postojati". Fond za privatizaciju, koji je bivša vlast osnovala kao darovni dućan za podobne i one koji će uzvratiti protuuslugom, sada izbija u prvi plan kao egzekutor likvidacije ostataka tih poduzeća u državnom vlasništvu. Prodaja za jednu kunu postaje šlager a da se prethodno niti ne pokušava utvrditi mogu li ta poduzeća uspješno tržišno poslovati. Socijaldemokratska vlada nije imala hrabrosti predati ta poduzeća radniciina na upravljanje, koji bi sigurno bolje upravljali njima od države.

Naravno, trebalo im je - uz otpis dugova državi - osigurati i obrtna sredstva, a to se moglo napraviti jamstvenim državnim obveznicama uz iste one uvjete pod kojima se koriste zajmovi Svjetske banke. Time bi poduzeća plaćala dugove dobavljačima, a iz nove proizvodnje osiguravala bi i stvarala novi kapital. Privatizacija je u zgradi Vlade proglašena čarobnim štapićem koji će nas valjda riješiti svih briga. To se naslijedilo od bivše vlasti i uporno se nastavlja. Nove su jedino bajke o stranom kapitalu koji će, međutim, teško dočekati naša poduzeća zarasla u korov stečajnih postupaka. Jer nema, gospodo, stranih poduzetnika na tržištu na kojemu domaći ne mogu uspjeti. Treba nam novo gospodarsko ozračje s realnim tečajem i niskom cijenom kapitala, kad kuna neće biti zlatno tele, a monetarna politika sveta krava!