Pozivi na ostavke i odgovornost ministara pljušte sa svih strana: ostavku ministru znanosti Hrvoja Kraljevića traže studenti, a ne jenjava ni njegov sukob sa Zagrebačkim sveučilištem, odgovornost do ostavke traži se za ministra prosvjete i sporta Vladimira Strugara, zbog plime nasilje što je označila kraj školske godine u Hrvatskoj, tu je i zastoj u reformi obrazovanja, a o revoltu zbog smanjenih plaća prosvjetara da i ne govorimo.

Ministra prometa, pomorstva i veza Alojza Tušeka tek očekuju kušnje, jednako kao i ministra poljoprivrede Božidara Pankretića. Tušeka naime čeka turistička sezona s tradicionalnim kolonama automobila, a ove godine očito i s kamionskim čepom preko Obrovca, presporom željezničkom vezom, a ni Jadrolinija nema novih trajekta koji bi davali nadu da će ove sezone biti manje gužve u lukama. Još ako se jave ekolozi zbor prevelikog prometa kroz NP Plitvice...

Ministar graditeljstva i javnih radova Radimir Čačić često je u sukobima s pojedinim članovima Vlade, a u sukobu s ministrom braniteljstva Ivicom Pančićem morao je arbitrirati premijer Račan. U prilog mu ide, makar i bez svih dozvola, upravo otvorena Karlovačka zaobilaznica.

Ministrica turizma Pave Župan-Rusković trebala bi biti sigurna pred turističku sezonu za svoju ministarsku poziciju. To više jer se već sada bilježi dobar buking. No, sjednica Vlade o pripremi turističke sezone nije održana kako je najavljeno. Što može značiti da su sve pripreme već završene, a bude li problema, za njih će odgovarati ministrica. Za mjesto ministrice zdravstva Ane Stavljenić-Rukavine i ministra rada i socijalne skrbi Davorka Vidovića nitko se ne gura. Za sada u zdravstvu vlada (varljivo) primirje jer se zdravstveni djelatnici nisu pomirili s onim aspektima zdravstvene reforme koji zadiru u njihov status i platnu vrećicu. Davorko Vidović je Vladi prezentirao program prevencije u ponašanju djece i omladine s poremećajem samo dan prije varaždinske tragedije u kojoj su život izgubili profesor i đak.

Ministar vanjskih poslova Tonino Picula dobro kotira premda su sve glasniji prigovori zbog lošeg stanja u kući na zagrebačkom Zrinjevcu.

Ministru obrta i poduzetništva Željku Peceku često se prigovaralo da ništa ne radi. Sve je demantirao jednosatnim pledoajeom o perspektivama i mjerama razvoja maloga gospodarstva u Samoboru, a kako je osigurao i financijska sredstva - može se smatrati neupitnim.

Posebna priča je uži kabinet koji uz premijera Račana čine zamjenik Goran Granić i potpredsjednici Željka Antunović i Slavko Linić. Slavko Linić je Račanov gromobran kojeg se Račan nije želio odreći ni u vrijeme najžešćih munja koje je Linić izazvao svojim točnim, ali i netaktičkim izjavama. Goran Granić čvrst je premijerov koalicijski oslonac od obrane optužbi za komunističke metode do primanja sindikalnih udaraca zbog smanjenja plaća. Potpredsjednici Željki Antunović, koja se prebrzo ljuti na sugovornike i novinare općenito - članovi užeg kabineta džentlmenski ne nalaze mane.

Gotovo svima se, dakle, više ili manje, tresu stolice. To i ne treba čuditi u demokratskom sistemu gdje je promjenjivost vlasti osnovna poluga opstojnosti demokracije. U našem slučaju, kao i uvijek - malo je vjerojatno da će se dogoditi najavljeni radikalni rezovi. Račanu usprkos, o promjenama u Vladi svoje će u konačnici reći predsjednici pet vladajućih stranaka. Ne treba uz to zaboraviti da se Račan boji da u tim kadrovskim križaljkama loše kadrove ne zamijene još lošiji, kako je nedavno rekao.

Ne bude li dogovora, a bude to smatrao nužnim - Račan se uvijek može odlučiti za vladu stručnjaka i na taj način izbjeći mučna stranačka kadroviranja koja su sad već ozbiljni kamen spoticanja za uvođenje efikasnijeg državnog aparata. Kako pred Vladom ne stoje lijepe odluke, nego mukotrpno odrađivanje reformi s nepopularnim mjerama, od smanjivanja broja zaposlenih i stanjivanja platnih vrećica u državnom ataru - možda će političare doista morati zamijeniti stručnjacima. No i zato bi bio potreban koalicijski dogovor, a to je malo vjerojatno.

— Mislim kako nikakva Vlada sastavljena od naših političara ne može više ništa efikasno napraviti, da tu više nema spasa. Hrvatski političari su već toliko iskompromitirani nepotizmom i petljanjem u stvari o kojim pojma nemaju da tu više nema pomoći. Po mom sudu, Hrvatskoj je sada potrebna Vlada stručnjaka i eksperata. Mislim kako bi se političari trebali povući i u Hrvatskom saboru donijeti gospodarsko-socijalne ciljeve koje bi zatim trebala ostvariti vlada stručnjaka. Mogao bi se raspisati i natječaj za premijera i zaposliti nekog menadžera, može i stranca, iz SAD-a, i ako u šest mjeseci ne postigne nikakav napredak, onda će dobiti otkaz i raspiše se novi natječaj. Italija je do sada imala 57 vlada i dobro joj ide, pa možemo i mi krenuti tim stopama, jer ovako ili uopće ne ide ili ide vrlo sporo, ili pak ide natrag.

Stjepan Ivanišević je imao i ima opasne neprijatelje. Njegovu javnu sliku ugrozila je činjenica da su njegovi prirodni oponenti bili medijski moćnici, državna birokracija i etablirani vrhovi pravosuđa. Nije imao javnu podršku, već svakodnevnu opstrukciju. Pouzdani suradnici nisu slijedili njegov tempo i zahtjeve. Ostavku daje očuvana digniteta i poštovanja zbog zaista ozbiljnih razloga.