Poslije čestih napisa u svjetskom tisku u kojima se posljednjih tjedana, više ili manje tendenciozno, licitiralo s Papinim nasljednikom zbog njegova lošega zdravstvenog stanja, vijest da bi Papa i treći puta mogao posjetiti Hrvatsku, zazvučala je sasvim ohrabrujuće. Ne kažem da je ta vijest »kao grom iz vedra neba«, jer bi to podrazumijevalo veliko iznenađenje za Hrvatsku - a to nije tako. Papa, jednostavno, voli Hrvatsku. Znamo to i mi pa se ponovnom susretu s njim - ako do njega dođe - možemo uistinu radovati s ponosom. Ni oni veliki -čast iznimkama - ne mogu se pohvaliti da ih je Sveti Otac u osam godina pohodio tri puta. Samo Providnost može dokučiti takvu privrženost velikoga Poljaka.

Vijest o mogućem Papinu trećem dolasku u Hrvatsku, stigla je nakon dvodnevnog posjeta zamjenika predsjednika hrvatske Vlade, dr. Gorana Granića, Vatikanu, 12. i 13. lipnja. U svojstvu državnog dužnosnika i predsjednika Vladine komisije za odnose s vjerskim zajednicama, dr. Granić je nakon audijencije kod Svetog Oca u srijedu, na blagdan Svetog Antuna Padovanskoga, uručio vatikanskom državnom tajniku, kardinalu Angelu Sodanu službeni poziv kojim hrvatski Predsjednik i hrvatska Vlada pozivaju Svetog Oca da posjeti Hrvatsku. Dr. Granić se sa Sodanom zadržao u razgovoru dulje od jednog sata, s kojim je razgovarao o odnosima Republike Hrvatske i Vatikana, o pravnom položaju vjerskih zajednica i o Zakonu o vjerskim zajednicama koji bi uskoro trebao biti donesen. U interviewu koji je dao Radio Vatikanu, dr. Granić je rekao da su odnosi Republike Hrvatske i Svete Stolice trajno dobri, te da Papa podupire Hrvatsku, kao što je to i do sada radio. Papa bi, ako to prilike dopuste, u proljeće sljedeće godine u svom pastirskom pohodu posjetio Dubrovnik, Pulu, Trsat i Osijek.

Kakve mogu biti političke implikacije eventualnog Papina dolaska u Hrvatsku? U svakom slučaju pozitivne, kako za Vladu, na međunarodnom planu, tako i za hrvatsku javnost uopće. Papa, istina, nikada neće odbiti ni jedan državni poziv, ali tome prethodi dodatna procedura koju prate i objektivne okolnosti. To je, prije svega, zdravstveno stanje Svetog Oca u idućih 10-12 mjeseci koje nitko ne može predvidjeti, kao i politička situacija u regiji u kojoj su uvijek moguća iznenađenja. Nakon službenoga državnoga poziva, uslijedit će i poziv Hrvatske biskupske konferencije koja će velikim dijelom koordinirati Papin dolazak. Sŕm dr. Granić izjavio je da je prije odlaska u Rim, bio u stalnom kontaktu sa zagrebačkim nadbiskupom Josipom Bozanićem, iz čega se da zaključiti da je poziv Papi rezultat zajedničkog angažmana države i crkve.

Ipak da se nešto spremalo na relaciji Vlada - Kaptol - Vatikan iskusnijim promatračima bilo je barem djelomično jasno i prije Granićeva posjeta Rimu. Najprije se dogodio susret hrvatskoga premijera Ivice Račana s nadbiskupom zagrebačkim msgr. Josipom Bozanićem, mada je sadržaj njihova razgovora i do danas ostao nepoznat javnosti. Potom je, bez medijske pozornosti, skoro incognito, dr. Granić otputovao u Vatikan na donekle već »pripremljen teren«. Uzme li se u obzir da bi vatikanski tajnik za odnose s državama (rang ministra vanjskih poslova), uskoro mogao posjetiti Hrvatsku - onda se hipotetička razmišljanja približavaju onome što nazivamo realnim procjenama.

Na kraju se čini da je poziv Papi, upućen upravo u vrijeme stanovite političke tektonike u Hrvatskoj, dobro tempiran pogodak, kako hrvatske Vlade tako i samog predsjednika Mesića. Politički učinak poziva, dakle, ne smije se zanemariti. On nije proizvoljan, kurtoazan niti usputan, nego studiozno promišljen na kojemu Vlada elegantno i bez (u ovom slučaju) zahtjevnijih diplomatskih vratolomija može postići više nego dobar učinak, protiv kojega ni oni najnezadovoljniji neće imati ništa protiv.

Autor radi u Ministarstvu vanjskih poslova u Odjelu za susjedne zemlje