Premijer se priprema izaći u javnost s nekoliko točaka na kojima će tražiti širi konsenzus. Vijest objavljena ovih dana u Novom listu mogla bi značiti novu kvalitetu u političkom životu Hrvatske. Iako je u njezinoj pozadini još uvijek vrlo malo pouzdanih tumačenja, može se pretpostaviti da će središnja točka biti - proračunska politika. Grubo i pojednostavljeno rečeno, proračun je probijen rashodima, a osakaćen u prihodima, u prvom redu zbog izostale privatizacije HT-a, i pred Vladom i Saborom je rebalans.

Neki kažu tehnički rebalans, a stručnjaci za fiskalnu politiku kažu da će to biti pravi rebalans, u kojem će se morati priznati, ostanu li dionice HT-a u državnom portfelju, a rashodi ostanu nesmanjeni, da državna blagajna do kraja godine visi možda i za desetak milijardi kuna. To je, naravno, najcrnji scenarij, jer moguće su i međuvarijante, ali, s obzirom na to da se bliži ljetna stanka, a da se u posljednjem kvartalu više ništa ne može popraviti, Vlada više o tome ne može šutjeti.

Nema razloga ni za paniku. Proračunu ne prijeti bankrot, kako se to pojednostavljeno tumači, jer može se pokrpati kreditima ili kakvom novom emisijom vrijednosnih papira. Ni to što je po dosadašnjim podacima sporazum s Međunarodnim monetarnim fondom već poprilično narušen, ne mora biti fatalno. Može se pretpostaviti da će Fond u danim političkim okolnostima valorizirati ne samo gole brojke, nego u prvom redu generalni smjer ekonomske politike, a da će za usporenu dinamiku njezina ostvarivanja imati razumijevanja.

Unatoč tome, ako je točno da premijer priprema izaći s nekoliko točaka o kojima bi od ostalih koalicijskih partnera, a možda i od šire javnosti, tražio konsenzus, bila bi to dobrodošla promjena. Račanovoj ekipi dobro bi došlo da svoju politiku sažme i predstavi na toliko jasan način da time i običnog građanina može uvjeriti kako je izabrala najbolju opciju ili barem najmanje loša rješenja.

Bude li sada premijer morao stati pred javnost i reći, na primjer, da u ime nužnoga reda u državnim financijama ipak mora odustati od nekih, početkom godine široko postavljenih, socijalnih prava, on ima šanse dobiti podršku. Šansa je to ako on ujedno objasni što će se dogoditi ako te mjere izostanu, zašto ide baš, na primjer, na dječji doplatak, a možda i na neka prava umirovljenika, zašto je potrebno šest godina nakon završetka rata vojsku i policiju početi brže vraćati u mirnodopske okvire i što će se dogoditi ako se to ne napravi. Premijerov stručni aparat, savjetnici i analitičari, s tim u vezi trebao bi imati pune ruke posla. Popravnog ispita iz uvjerljivosti vjerojatno neće biti.