Vjesnik: 16. 06. 2001.
Dragičević: »Ortynski istražuje Rojsova dugovanja Ini i čudne aranžmane Ine BiH«
Ne želimo biti policija, istražitelji i suci, koji unaprijed presuđuju, iako gospođa Balenović i društvo upravo to žele/ Nužna je prekvalifikacija i preseljenje dijela ljudi iz administracije u proizvodnju, što već činimo/ Tih 25 milijuna njemačkih maraka, koliko Rojsova tvrtka »Monitor« duguje Ini, i dalje se vodi kao gubitak / Naši su se gubici gomilali i zato što je Ina morala gorivo čija je vrijednost bila tri kune, prodavati drugoj tvrtki za 1,5 kuna
ZAGREB, 15. lipnja - Razgovor s dr. sc. Tomislavom Dragičevićem, predsjednikom Inine Uprave, počeli smo na temu ponovno aktualizirana »slučaja« Vesne Balenović, bivše Inine zaposlenice, koji je sada, posredovanjem glavne tajnice HSLS-a i saborske zastupnice Dorice Nikolić, dobio i političke dimenzije.
- Nerado govorim o tom »slučaju«, jer je za nas već apsolviran. Više sam iznenađen što se u pričama o toj temi jako ističu propusti, a potpuno zanemaruju pozitivni rezultati naše najveće nacionalne kompanije. To prije što mnogi propusti i druge nepravilnosti, koji se pripisuju sadašnjoj upravi Ine, potječu iz ranijeg doba.
• Te stvari u vezi s tvrdnjama Vesne Balenović sporo se rješavaju?
- To nije točno. Još smo u lipnju prošle godine počeli raščišćavati te, ali i druge nepravilnosti, koje u optužbama naše bivše djelatnice nisu ni spomenute. Podneseno je oko 150 krivičnih prijava. Sve je to sada u rukama mjerodavnih službi policije, istrage i suda. A kada će biti procesuirani ti ljudi, ovisi o sudstvu.
• Ima prigovora da nisu optuženi svi oni koji bi trebali biti?
- Da, dobar dio je ljudi smijenjen, pomaknut na drugo radno mjesto, ali nije optužen. Pomaknuli smo ih zato što u ispravnost rada tih ljudi postoji određena sumnja, indicija, ali nije posao Uprave Ine da vodi daljnju istragu, nego posao mjerodavnih službi koje su o tome dobile potrebne podatke. Ne želimo biti policija, istražitelji i suci, koji unaprijed presuđuju, iako gospođa Balenović i društvo upravo to žele. Ima uprava Ine mnogo drugih ozbiljnih poslova.
• Čitava ta priča o slučaju Balenović sve više dobiva ozbiljnu političku konotaciju.
- Ne bih to komentirao. Neka svatko zaključuje.
• Ina, navodno, odbija smanjenje broja zaposlenih za četiri do šest tisuća ljudi, što je predložila konzultantska američka grupa, koja pomaže Ini u novoj organizaciji rada i nizu sličnih poslova?
- Čitava Ina grupa ima 16.189 zaposlenih od čega na matičnu Inu d.d. (istraživanje i proizvodnja nafte i plina, dvije rafinerije nafte i trgovina) otpada 13.887 ljudi. Procjena konzultantske skupine američkih stručnjaka, s čijom direkcijom iz Londona surađuje Ina u radu na reorganizaciji i unapređenju poslovanja, učinjena je prošlih godina, za stare uprave, kada se smatralo da će se zatvoriti rafinerija u Sisku sa 2000 zaposlenih, pa 150 crpki i još štošta.
• O kakvoj je to skupini stručnjaka riječ? Koliko košta njihov rad i tko to plaća?
- To je grupa od tridesetak eksperata, čije je sjedište u Londonu. Angažirala ih je ranija uprava uz cijenu od milijun dolara.
l Izlazi kao da Ina sada nema viška ljudi?
- Ne, ne kažem da nema. Ima, i to najviše u administraciji. Tu je i oko tisuću invalida rada, branitelja i ljudi koji su se »istrošili« na teškim poslovima. Međutim, sve više osjećamo i manjak ljudi u nekim djelatnostima, na primjer na crpkama, zbog čega neke ne rade u tri smjene. Nužna je prekvalifikacija i preseljenje dijela ljudi iz administracije u proizvodnju, što već činimo.
• Mnogi vaši ljudi žale se na relativno niske plaće. Kolik je prosjek plaće u Ini?
- Prosjek je oko 5000 kuna bruto, što je oko 3000 kuna neto. Izmišljena je fama o dobro plaćenim ljudima Ine. To je bilo nekad dok je Ina, zahvaljujući kvalifikacijskoj strukturi zaposlenih, imala najmanje 30 posto više plaće od prosjeka. Uvijek su se plaće u Ini uspoređivale s plaćama u »Plivi«, a danas, nakon što je »Pliva« privatizirana, tamošnje su plaće i trostruko veće od Ininih.
• Je li to razlog da radnici, posebno stručni, masovno napuštaju Inu?
- Da, bilježimo veliku fluktuaciju. Odlazi nam dio menadžmenta, zatim stručni radnici koji idu u inozemstvo raditi na bušotinama na kopnu i platformama na moru, jer tamo dobiju neusporedivo više plaće. To je isto kao što pomorci bježe na strane brodove. Inu ne napuštaju samo oni koji nemaju kamo otići! Kako je moguće jednako plaćati našeg djelatnika zaposlenog u procesnom postrojenju i djelatnika u administraciji?
• Što je istina o građevinskoj tvrtki »Monitor« iz Gruda, u vlasništvu Ljube Rojsa, koja Ini duguje oko 25 milijuna njemačkih maraka za gorivo što ga je za bivše vlade, Ina putem MORH-a isporučila »Monitoru«, odnosno HVO-u? »Monitor« je bio u sastavu logistike HVO-a, kojom su rukovodili Rojs, Ante Jelavić, general Ante Medić i drugi.
- To je bilo 95. i 97. godine, a sve papire o tome predali smo nedavno glavnom državnom odvjetniku Ortynskom, jer su to oni tražili. Stara uprava u doba g. Davora Šterna bila se dogovorila da se taj dug prebije tako što bi »Monitor«, odnosno »66. građevinska pukovnija« pod upravom Rojsa, kopao za Inu kanal plinovoda od Zagreba prema jadranskoj obali. Bili su počeli, ali i ubrzo stali, jer je pukovnija rasformirana nakon smjene vlasti. Tih 25 milijuna njemačkih maraka i dalje se vodi kao gubitak današnje Ine.
• Je li Rojs mogao tim radovima vratiti dug od 25 milijuna maraka?
- Ne, cijenom radova nije se mogao vratiti tolik novac. Mogao se taj dug, kao i još neke dubioze, riješiti putem Nadzornog odbora, skupština, pa i Vladinim odlukama, ali nije tako bilo.
• Navodno je riječ i o još nekim većim dugovima Ini iz BiH, odnosno iz Hercegovine. Što je s dugom od 20 milijuna maraka, kojim je INA-BiH, kći Ine iz Zagreba, jamčila Komercijalnoj banci u Tuzli za neke kredite ljudima iz bosanskohercegovačkog HDZ-a.
- Sada se u Ini, na zahtjev Ortynskog, i o tome prikupljaju podaci. Bio je to čudan aranžman Ine BiH. Oni su davali robu pojedincima iz vrhova HDZ-a BiH, a potom dali jamstvo tuzlanskoj banci da će ti ljudi vratiti dug, a ako ga oni ne vrate, vratit će Ina BiH. Nisu vratili, i tu je kratak spoj.
• Je li točno da je na temelju tog jamstva tuzlanska Komercijalna banka sada blokirala račun Ini BiH i mostarskoj Inter-Ini pa su obje prestale radom, a Ina je, da bi mogla raditi u BiH, osnovala Hold-Inu.
- Da, to je točno. Ali ne bih se upuštao u detalje.
• Lani se govorilo o privatizaciji Ine, pa se to odgodilo za ovu godinu. Prošlo je, evo, pola godine, a privatizacija nije zakvačila Inu. Navodno u Ini nisu za privatizaciju? Znači li to da ste protiv privatizacije?
- Ne, ja to neću reći, ali tvrdim da stranci ne vole vidjeti da država posjeduje sto posto neku tvrtku. Tvrdim da Ina može poslovati veoma uspješno, što i dokazujemo već i u sadašnjoj strukturi i organizaciji, ali uz sadašnje tržišne cijene, jamčimo dobre rezultate ako nam se dadu isti uvjeti pod kojima posluju privatne kompanije u inozemstvu. Naši su se gubici uz ostalo, gomilali i zato što je Ina morala gorivo čija je vrijednost bila, na primjer, tri kune, prodavati drugoj tvrtki za 1,5 kuna, a ta je tvrtka uzela u svoju blagajnu naših 1,5 kuna čim je prešla granicu. To i niz drugih elemenata upozorava na anomalije našeg položaja kao »državne« tvrtke.
• Ljutite se zbog sadašnjeg tretmana kompanije?
- Da, vrijeđa nas što nas mnogi doživljavaju kao državnu kompaniju, koju, prema regulama administracije, financira država iz državnog proračuna. To nije istina! Jesmo državna tvrtka, ali nas nikada nije financirao državni proračun. Naprotiv, svake godine dajemo u proračun osam milijardi kuna. Čak ni naše gubitke ne sanira država, nego to sami rješavamo.
Ina je 2000. imala 240 milijuna kuna dobiti
• Možete li
telegramski dati sliku poslovanja Ine?- Ina grupa je završila 1999. godinu s gubitkom od 1,64 milijardi kuna, a 2000. ista ta Ina-grupa ostvarila je ukupan prihod od 17,559 milijardi kuna, što uz ukupan rashod 17,191 milijardi i porez na dobit od 129 milijuna, čini dobit od 240 milijuna kuna. U osnovnoj djelatnosti ostvarena je dobit od 972 milijuna kuna, ali su financijske djelatnosti imale gubitak od 604 milijuna. To je izvanredan rezultat.
Salih Zvizdić