Temperature su visoke, ljeto je pred vratima, a hrvatski su dužnosnici, čini se, meteoropati pa sve teže svladavaju živčanost primjerenu za ovo doba godine. Nesigurni u svoje dužnosničke fotelje ne libe se osornosti i ne baš uljuđene međusobne komunikacije, a sve u želji da fotelju griju što duže, ako ne na državnoj, a ono barem na lokalnoj razini. Zato i koalicije u gradovima, općinama i županijama teško pronalaze put do središta vlasti i razlog su razdora unutar, ali i između stranaka. Naravno, treba li sumnjati, prednjači Split gdje su Škarić (HSLS) i Jurjević (SDP) i ovoga tjedna razdijelili vreće komplimenata na temu tehničke splitske vlade.

Za prvog SDP-ovca Splita to je marionetska, desničarska vlada jer u njoj nema »beba« iz SDP-a, a Škarić uzvraća kako ne može u brak s onima koji ga stalno blate. Na to dobiva odgovor kako se bavi kupnjom i prodajom vlasti pa bi, eto, mogao osnovati »Škarić-commerce«. Tko je trgovac, a tko kupac zaista je teško shvatiti, ali jamačno se može reći da je riječ o političkoj crnoj burzi na kojoj se ne zna tko je kome i koliko dužan, ali bez sumnje nevinih - nema.

Naime, SDP-ovci su u međuvremenu, bez puno buke i galame zavladali Zlatar Bistricom upravo zahvaljujući »rigidno desnom HDZ-u«. No, bit će da su Zagorci vještiji diplomati i »po tiho vodu deru« u vlastitu, a ne samo stranačku korist. Nervoza je i na državnoj razini jer je u Vladi zavladao propuh. Tko će sve s njim otpuhati teško je prognozirati, ali činjenica je da su u dva tjedna upražnjena dva ministarska mjesta, ono Ivana Jakovčića i Stjepana Ivaniševića, a potiho se zbori i o mogućem odlasku potpredsjednika Slavka Linića te ministra znanosti i tehnologije Hrvoja Kraljevića, premda ni za prvu dvojicu Račan još nije našao zamjenu.

Uostalom, ne treba se čuditi ovom »feminističkom« nadmetanju jer upravo je u saborskoj proceduri prijedlog nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova po kojoj muškarci u Hrvatskoj gotovo da i ne postoje, pa nije čudo da i u politici gube položaje. Kao primjer ugroze vjerojatno vide Vesnu Pusić kojoj bivši predsjednik HNS-a Radimir Čačić može biti jedino »mali od kužine«, ili Vesnu Škare-Ožbolt koja, premda zamjenica predsjednika, zapravo žari i pali DC-om. Ne bi čudilo da nakon svih tektonskih poremećaja u HSLS-u Dražen Budiša kormilo prepusti Đurđi Adlešić. Uostalom, potpredsjednica HSLS-a ovih je dana opet pokazala da ženskom svilenom niti može uspješno obmotati cijelu obavještajnu zajednicu.

Naime, početkom tjedna ponovno je raspleteno klupko incidenta u vojarni Dračevac gdje je izvrijeđan predsjednik Stjepan Mesić. Na »njegovom« terenu u Vili Weiss okupile su se sve obavještajne službe, nadležni ministri i »svjedoci obrane i optužbe« Vesna Pusić i Dražen Budiša, ne bi li se utvrdilo tko je kriv što predsjednik nije upozoren na mogući incident. Ali, sastanak je završen, zasad, bez Pedra.

Prema neslužbenim informacijama i onom što se čulo na tom skupu, čini se da hrvatske obavještajne službe nemaju ni tekliće, a kamoli telefone, koji bi ono za što ih plaćaju porezni obveznici odnijeli tamo gdje se takve informacije trebaju slijevati - Ured predsjednika. Naime, nevinih nema jer svi su sve znali, jedino je onaj čije se kože ticala ta informacija ostao, kažu, prikraćen za nju pa bi uskoro i u tom segmentu državnih tijela moglo letjeti perje nakon što prva žena obavještajne piramide reče »popu pop, a bobu bob«.

Nervozan je i Radimir Čačić jer je nakon »privođenja« premijeru zbog glasnogovorničkih sukoba njegova i Ministarstva hrvatskih branitelja, u nepunih tjedan dana dobio dvije »zvučne«. Najprije mu Račan nije htio na veselicu otvaranja autoceste Karlovac-Vukova Gorica jer nedostaju dozvole, a malo iza toga vratio mu je uoči turističke sezone cijenu cestarina na razinu koju su turistički djelatnici već odavno priopćili potencijalnim stranim i domaćim turistima. Ipak, zaštita, zasad uspješna, stiže od njegove predsjednice koja ovih dana na predizbornom skupu u Zadru kaže: »nula posto šanse da premijer Račan smijeni Čačića ili Kovačevića«.

Dakle, i opet je žena podmetnula leđa za svoje adute, ali pitanje je koliko će dugo moći izdržati tu količinu ministarskih gafova ili, bolje rečeno, koliko će dugo Račan na račun šarma trpjeti propuste svojih ministara. U kolopletu klimavih fotelja spominje se i potpredsjednik Slavko Linić, ali na izravan upit novinara o njegovu mogućem odlasku upućuje ih na drugu adresu - onu premijera Račana. I za proračunske rupe, molim ne pitati njega, već Goranka Fižulića pa zapravo nije jasno zna li Linić je li još uvijek potpredsjednik izvršne vlasti ili bi bilo uputno da i sâm nekoga pita gdje mu je radno mjesto.

»Ostavka mi ne pada ni na pamet, jer baš mi je krenulo«. Tako ovih dana zbori ministar znanosti i tehnologije Hrvoje Kraljević, odgovarajući na sve češća glasna šaputanja da je treća fotelja koja će ostati upražnjenja u Račanovoj Vladi upravo njegova. Istina, Kraljević stvarno i ne mora dati ostavku jer - može biti smijenjen, što je očito zanemario kao činjenicu. Procjena o tome kreće li se u mjestu ili stvarno svakoga dana u svakom pogledu sve više napreduje neće biti njegova, baš kao što ni ministarske fotelje nisu za vječnost, nego su, kad je riječ o Hrvatskoj, uglavnom igre na kratke staze. Hrvatski se dužnosnici teško privikavaju na činjenicu da su svi promjenjivi i zamjenjivi i da njihov odlazak s dužnosti mnogi neće niti primijetiti. Za koju godinu samo će se robovi vlastita pamćenja uspjeti sjetiti tko je bio prvi ministar znanosti, europskih integracija ili pravosuđa u Račanovoj Vladi. Samo mijene vječne su, kazaše davno pjesnik, a mi bi dodali, i one ministarske.

No, učinkovitost glasnica, nažalost, nije jamac većeg broja radnih mjesta, većih plaća, mirovina ili porodnih naknada pa sve ostaje na pukoj verbalistici u kojoj riječi ne biraju cilj. Nerijetko, teško je razlučiti tko je kome vlast, a tko oporba, pa je prava sreća da se od riječi ne može poginuti. Naime, nije da baš treba cvasti ljubav između dužnosnika, ali namjerava li se dostići cilj, nužna je barem uljuđena komunikacija koja je, nažalost, sve rjeđa biljka.

Ipak, mnogi su ovih dana čitajući novine povjerovali da su u Americi i to zahvaljujući raskidu ljubavne »sveze« jedne bivše hrvatske manekenke i nogometaša. Tri milijuna maraka, misli nesuđena mlada, vrijede tri godine izvanbračne zajednice i to namjerava naplatiti. Njezin dojučerašnji »dragi i mili« igra pak na dušu. Naime, poručuje da neće dati novac ženi koja nema dušu, već će ga radije spaliti. Ne shvaća očito, da, kako je krenulo, dođe li novac možda se i duša uspije kupiti.