Dnevni osvrt O puštanju ‘tajkuna' na slobodu i o problemima u pravosuđu piše Ivica Buljan

Nakon Miroslava Kutle i Ivana Heraka jučer se na slobodi našao i Mladen Jakopec. Obrazloženje je pravnički suhoparno: "Županijski sud u Zlataru smatra kako više ne postoje opravdani razlozi da se Jakopca zadrži u pritvoru jer dosad još nije provedeno vještačenje". Ostale "tajkune", Gucića, Marčinka, Barača, Novalića i njihove suučesnike, malo se pritvori pa malo pusti, ali u tim se slučajevima uglavnom nije odmaklo dalje od sumnjičenja za počinjena djela. Javnost se dakako s pravom pita kakvo je to pravosuđe koje ne može ni jedan veliki sudski slučaj riješiti u pristojnom roku, pa bilo da se nekome dokaže krivnju ili bude oslobođen zbog nedostataka dokaza. Puštanja na slobodu osoba osumnjičenih za gospodarski kriminal nekako su se poklopila s podnošenjem ostavki dvojice čelnih ljudi Ministarstva pravosuđa, ministra Stjepana Ivaniševića i njegova zamjenika Ranka Marijana. Premda je službeno obrazloženje ministra Ivaniševića da podnosi ostavku zbog bolesti prvi i osnovni razlog, njegova ostavka rezultat je i nemogućnosti da se do kraja provede i jedan slučaj gospodarskog kriminala. Isto vrijedi i za njegova zamjenika Ranka Marijana, koji ni po koju cijenu ne želi prihvatiti primamljivu ministarsku fotelju jer je vjerojatno u proteklih godinu i pol dana shvatio koliko su golemi problemi hrvatskog pravosuđa, u kojem je očito stanje još katastrofalnije od ionako teške dijagnoze u trenutku kad je početkom 2000. godine resor pravosuđa preuzeo Ivanišević. Dijagnoza je jasna: korumpiranosti sudstva, politička podilaženja, nedostatak sudaca i sredstava te svakako jaki sudski, odnosno odvjetnički lobiji od kojih svaki gura svoje interese, pa i po cijenu i na štetu pravosudnog sustava zemlje.

Popravljanju stanja u pravosuđu sigurno ne pridonose ni nesuvisli i budalasti istupi pojedinih političara poput jučerašnje izjave Željke Antunović koja se pita zašto se ne poteže oružje na suce. Na drugoj strani Antunovićka je vjerojatno u pravu kada kaže da suci olako odbacuju slučajeve za koje postoje konkretni dokazi o kriminalu, da postoji opstrukcija na svim razinama te da sudstvo ne bi trebalo biti opterećeno raznim utjecajima i lobijima. Hrvatsko je pravosuđe u proteklih desetak godina imalo rijetke svijetle trenutke, a mnogi se uzdaju da će novi predsjednik Vrhovnog suda Ivica Crnić omogućiti da ih ubuduće bude nešto više. To ovisi i o tome hoće li premijer Račan pronaći pravo rješenje za novog ministra pravosuđa. U svakom slučaju, premijeru ne bi bilo pametno da se poigrava stranačkim kalkulacijama.