Hrvatska ima velila problem: u državnom proračunu neće imati dovoljno novca za sve planirane rashode. Bez obzira na to što govorili predstavnici Vlade, činjenica je da je ovogodišnji budžet loše isplaniran i da bi mogao pasti kao trula jabuka. Iako se Ministarstvo financija tjednima trudilo uvjeriti javnost da se državna blagajna uredno popunjava, na koncu je upravo zamjenik ministra financija, Damir Kuštrak stavio karte na stol Banskih dvora i priznao da to nije tako. I članovi Vlade i čelnici vladajuće petorke informirani su o problemima u vezi s proračunom i sada je valjda svima jasno da problem nije samo aktualni proračunski deficit koji iznosi više od 3,2 milijarde kuna, nego i budući manjak zbog toga što nije moguće prikupiti svih planiranih 8,5 milijardi kuna od privatizacije. Vlada će zbog toga morati napraviti i prihvatiti rebalans, vjerojatno već na sjednici idućeg četvrtka, tako što će planirane prihode od privatizacije smanjiti za tri milijarde kuna.

Rebalans proračuna sam po sebi nije svetogrđe, a rade ga i puno urednije države od naše. Međutim, razlozi i uzroci rebalansa nisu svugdje isti. Kad je riječ o najavljenom rebalansu u Hrvatskoj, onda se ne može govoriti samo o novoj budžetskoj konstrukciji, nego treba postaviti i pitanje: tko je kriv za loše isplanirani budžet? Tehnički rebalans, proveden prošle godine, praćenje s razumijevanjemjerje to bila prva godina mandata Račanove vlade koja je proračun morala sastaviti preko noći i koja nije imala potpun uvid u stanje državnih financija nakon preuzimanja vlasti. Ovogodišnji budžet, međutim, mogao se pripremiti bolje, lanjski argumenti više ne prolaze. Dakle, tko je kriv? Kriv je ministar financija dr. Mato Crkvenac zato što je pristao da mu proračun ovisi isključivo o jednom jedinom izvoru novca - o prodaji Hrvatskih telekomunikacija. Naime, gotovo cijelu prihodovnu stavku od privatizacije - 8,5 milijardi kuna - trebala je pokriti prodaja dionica HT-a. Ne treba zaboraviti da tih 8,5 milijardi kuna pri tome čini gotovo 20 posto svih planiranih proračunskih prihoda u ovoj godini! Ozbiljan ministar financija ne bi si smio dopustiti luksuz da mu državna blagajna ovisi o volji jedne strane kompanije, u ovom slučaju Deutsche Telekoma.

Kriv je i ministar gospodarstva Goranko Fižulić zato što je popustio onim članovima Vlade - ministru financija i potpredsjedniku Vlade Slavku Liniću - koji su privatizaciju HT-a doživjeli prije svega kao izvor za punjenje proračuna. Točno je da se Fižulić borio protiv toga. Valja se sjetiti da je u prvom nacrtu proračuna stavka od privatizacije iznosila čak 12 milijardi kuna jer je Ministarstvo financija živjelo u oblacima i vjerovalo da će država moći lako prodati sve čega se sjeti. Ministar Fižulić i javno se usprotivio tom planu, a kada je i MMF dao packu ministru financija, planirani privatizacijski prihodi svedeni su na 8,5 milijardi kuna.

No Fižulić je dobio samo jednu bitku, ali ne i rat s Linićevom koncepcijom privatizacije. Kao ministar privatizacije, Fižulić je uvijek volio reći da njegov posao nije briga o punjenju proračuna, nego da mu je posao razviti tržište kapitala i ojačati burzu, kako bi time stvorio i preduvjete za mirovinsku reformu koja je teško provediva bez razvijenog tržišta vrijednosnih papira. U skladu sa svojom privatizacijskom koncepcijom i političkim nazorom, i jedan i drugi krenuli su na posao. Linić je počeo pregovarati s DT-om nudeći mu većinski paket dionica u HT-u kako bi proračunu osigurao planirani prihod, a Fižulić je istodobno počeo pripreme za javnu ponudu dionica na burzi (IPO), nadajući se da će već sredinom ove godine HT izaći na burzu i tako stvoriti dignitet tržištu kapitala.

Kao najveća pogreška bivšeg ministra financija Borislava Škegre uvijek se spominje rebalans proračuna 1998. godine, kada je država dobila mnogo više novca od PDV-a nego što je planirala. Ali umjesto da taj prihod preusmjeri u razvoj ili rastereti gospodarstvo smanjenjem poreza, Škegro je iz političkih razloga povećao javnu potrošnju i tako uništio jedini proračun u posljednjih desetak godina koji je mogao biti doista razvojni. Ministar Crkvenac, nažalost, nema takvih problema. Ali, Račanova vlada mogla bi napraviti također veliku pogrešku ako ne promijeni politiku prema državnoj imovini, tj. ako državna poduzeća i dalje budu samo roba za prodaju.