ZAGREB, 19. lipnja - Prvi i neslužbeni podaci ovogodišnjeg popisa stanovništva, prema kojima Hrvatska ima 4,381.352 žitelja, pokazali su da se broj stanovnika u odnosu na popis iz 1991., kada je bilo 4,784.265 žitelja, smanjio za oko 400 tisuća. Ta brojka izazvala je nedoumice kad se govorilo u postotcima. Prema izračunu Državnoga zavoda za statistiku, naime, smanjenje iznosi 2,9 posto, a računica govori da je taj postotak mnogo veći i da se kreće oko 8 posto.

Mnogi su, međutim, izračunavajući taj postotak, zaboravili da se ovogodišnji popis obavljao prema novoj metodologiji popisa stanovništva, što su je preporučili UN i EUROSTAT, a svijet usvojio. Prema njemu, u stalno stanovništvo uračunato je samo ono prisutno u vrijeme popisa i ono, koje je odsutno manje od godine dana, a ne kao prije, i stanovništvo čije je prebivalište u Republici Hrvatskoj, bez obzira na vrijeme izbivanja.

Prema ovogodišnjem popisu, u Hrvatskoj od 6746 gradova, mjesta, sela i naselja, u čak180 sela i naselja nema ni jednog stanovnika! I ne radi se, kako mnogi misle, samo o mjestima koja su takvima postala zbog rata, nego i o mnogima koja su prirodno odumrla. Po broju sela i naselja bez stanovnika prednjači Požeško-slavonska županija (41), a slijede je Primorsko-goranska sa 32, Karlovačka sa 19, Ličko-senjska sa 15, Brodsko-posavska sa 12, Istarska i Virovitičko-podravska sa po 11 itd.

Osim praznih i odumrlih sela i naselja, i mnogim drugima prijeti izumiranje jer u njih 335 živi po deset i manje od deset stanovnika. Takvih je 83 u Primorsko-goranskoj županiji, u Karlovačkoj 73, Ličko-senjskoj 30, Istarskoj 27, Požeško-slavonskoj 23, Sisačko-moslavačkoj 20, Zagrebačkoj 17 itd. U 276 sela i naselja živi dvadeset i manje od dvadeset stanovnika. Najviše je takvih u Primorsko-goranskoj županiji - 58, a slijede je Karlovačka sa 56, Istarska sa 45, Ličko-senjska i Zagrebačka sa po 21, Sisačko-moslavačka sa 16, Požeško-slavonska sa 12 mjesta itd.

Osim što su izumrla, mnoga sela i naselja »preselila« su se u Zagreb i druge velike gradove, metaforički i stvarno, njihovi se nepostojeći stanovnici pretvaraju vikendima iz fiktivnih u stvarne. Istina, neka od mjesta, ratom poharana, vremenom će se obnoviti i u njih će se vratiti nekadašnji stanovnici. Ali teško je vjerovati da će se otoci demografski revitalizirati, bez obzira na snove nekih naših futurista, koji bi tamo željeli vidjeti neke nove Silicijske doline. Ili, pak, bez obzira na sve one koji se trude i vjeruju da će demografsko oživljavanje potaknuti, recimo, bolje i jeftinije trajektne veze.

Doda li se tomu i sadašnja demografska struktura, koja je većinom stara, u sljedećih deset godina Hrvatsku očekuje drastično smanjenje stanovnika i nestanak mnogih sela i naselja. Naravno, ako se nastavi sadašnji trend depopulacije.

Osim naših unutarnjih demografskih problema, izazvanih depopulacijom stanovništva, tj. viškom umrlih u odnosu na rođene, nesagledive posljedice proizvodi tranzicija i u obliku iseljavanja najvitalnijega stanovništva - oko 150.000 u zadnjih deset godina - onoga koje rađa nove generacije. Taj trend iseljavanja potpomažu na određeni način i neke međunarodne udruge, koje, recimo, svakom Hrvatu koji se iseli iz Knina, nude odlazak u bilo koji kutak svijeta.