ZAGREB - Novo ime na listi “kandidata” dr. Josipa Kregara pokazuje da premijer Ivica Račan ne samo da ne smije čekati 15. srpnja kad na snagu stupa ostavka aktualnog ministra pravosuđa dr. Stjepana Ivaniševića, već svaki novi dan minira mogućnost da se na to mjesto izabere kvalitetan čovjek. Jer, zamjena jednog ministra drugim, na način kako se to već drugi tjedan odvija, postaje besmislicom.

Tome valja dodati i političku floskulu koja se svakodnevno mijenja. Pa kažu članovi petorke prijevremenih izbora će biti, prijevremenih izbora neće biti. Ni jedan od ozbiljnih kandidata za ministarsko mjesto u tako oprečnim izjavama ne može prihvatiti resor čak i kad bi mu se ponudio ozbiljnije od medijskih kampanja. Jer, nitko pa ni sam premijer ne može mu garantirati dužinu mandata. Je li to dva, šest mjeseci, godina dana. Politička turbulencija u odnosima unutar pozicije nikoga neće inspirirati da “popuni rupu”. Jer pravosuđe u Hrvatskoj ionako je prepuno - rupa.

Ako u posljednjem obraćanju javnosti premijer Ivica Račan kaže da će “rekonstrukcija Vlade” biti obavljena za sedam do deset dana onda to za pravosuđe znači sedam do deset koraka u kaos. I najavljeni rok od 10-ak dana je predug: novi ministar odmah mora izabrati predsjednike sudova, pred Saborom braniti zakone o državnom odvjetništvu i USKOK-u pa i banalno, odrediti svotu za sudačku stručnu literaturu. Naime, sudovi ne mogu funkcionirati s predsjednicima koji zapravo imaju privremeni status jer nove nema tko izabrati. Ministru na odlasku to ne pada ni na pamet. Zatim dolaskom za predsjednika Vrhovnog suda Hrvatske Ivica Crnić već drugo jutro želio je povući nužne poteze. Ali, to ne može iz jednostavnog razloga što su u tim potezima sadržane i ministarske nadležnosti. Kad se na istu temu razgovara u državnom odvjetništvu onda se sve svodi na ono što je u dosad jedinoj održanoj konferenciji za novinare Radovan Ortynski rekao predstavnicima medija: “Molim vas, ne oslovljavajte me s titulom glavnog državnog odvjetnika. Po pozitivnim propisima ja to nisam, a budući propisi još u Saboru nisu prihvaćeni.”

Kad se tome doda činjenica da pravosuđe svakodnevno iznutra i izvana doživljava žestoku kritiku na što, kad se bolje pogleda, nema tko odgovoriti onda je jasno da premijer ili u Vladi ili na Iblerovu trgu (sjedište SDP-a) mora prekinuti stanje iščekivanja. S jedne strane profesionalnog u pravosuđu i s druge u medijskoj radoznalosti. Već dosad se pokazalo da će neizvjesnost ubrati negativne plodove. Svi dosad spomenuti kandidati, osim možda suzdržane Ingrid Antičević Marinović, decidirano tvrde - ne želimo biti ministrom.