Autoblamaža na kakvu se odlučio premijer Račan i njegova ekipa, u posljednji trenutak otkazujući gostovanje u HTV-ovoj emisiji Forum, jedan je od najkrupnijih skandala trećesiječanjske vlasti. Čvrsto jezgro, aktualne Vlade odbilo se suočiti s novinarima koji im se ne sviđaju. Ekipa je tako pokazala nesigurnost, nema se petlje pogledati u oči sa svojim kritičarima, i ogroman strah od javnosti.

Premijeru mnogo više paše da u Saboru, pred TV kamerama, odgovara na dogovorena pitanja koja mu postavljaju njegovi stranački drugari. Na primjer, o navodno masovnim inozemnim pohvalama na račun Vlade, što je baš ovih dana silno interesiralo prvog splitskog SDP-ovca Jurjevića. Premijer također preferira neku vrstu konspirativnih posijela s novinarima, za koje sam određuje spisak pozvanih i pritom pravi selekciju sličnu onoj kakvu je prakticirao bivši vladar s Pantovčaka.

Tako je i Račan nedavno sazvao sve glavne urednike novina, osim nekih, i tražio od njih da razgovor ostane u diskreciji. Tako ih je pokušao učiniti suučesnicima jedne mračne prakse. Iza zatvorenih vrata puštaojie maglom punjene balone o neophodnosti postizanja nacionalnog konsenzusa. O čemu, na kojim temama, na koji način - to ni pozvani nisu uspjeli shvatiti. Čini se da Račan nacionalni konsenzus misli slagati onako kako je u Saboru progurana Deklaracija o Domovinskom ratu, u kojoj se notorna neistina - tvrdnja da Hrvatska nije sudjelovala u agresiji na Bosnu i Hercegovinu - pokušava nametnuti kao službena istina. Opći konsenzus, sudeći po svemu, vladajući ne vide kao okupljanje nacije na nekom programu, nego kao mogućnost da se Hrvatska natjera na uniformirano mišljenje. Vlada koja je dosad pokazala veliku sposobnost rastjerivanja potencijalnih saveznika, nacionalno jedinstvo prije svega vidi kao izostanak svake disonantnosti. Nacionalni konsenzus drugo joj je ime za gašenie svake kritike.

Da premijer ne voli kritičare - to se već moglo primijetiti. Platformu svoga odnosa spram onih koji misle drugačije Račan je vrlo jasno izložio nedavno, kada je glasno podržao Budišine teze o maršu desnice ulicom i Ijevice institucijama. On je tada presudio da je za državu Ijevica opasnija od desnice. Rekao ie da marš desnice “nije tako opasan za Hrvatsku”, da “radikalna desnica takvim akcijama samo stabilizira Hrvatsku, jer ujedinjuje većinu građana protiv takvih opcija: što je desnica brutalnija, to je građani više odbijaju”. Lokalni su izbori pokazali da to baš i nije tako. Ulični marševi ne mogu stabilizirati ni jednu zemlju. Pogrešnom se pokazala i Račanova procjena da bi desna navala mogla stabilizirati njegovu vlast; da će javnost, u strahu pred uličnim marševima, biti presretna i njegovom eunuh-vladom.

Dok je desnicu, dakle, predstavio kao svoga tajnog saveznika, za, kako je rekao, u Hrvatskoj “vrlo aktivnu radikalnu Ijevicu” Račan nije našao ni riječ razumijevanja. Nju doživljava kao čistu Sodomu i Gomoru! Riječ je, reče premijer, “o pojedincima i grupama koje kroz medije žele nametnuti svoju političku volju, koje su svime nezadovoljne, koje bi željele biti politički proroci, koje kritiziraju vlast” a “nemaju hrabrosti da same izađu na političko tržište i da na izborima ponude svoj program”. Vrlo aktivnom radikalnom ljevicom premijer, eto, smatra novinare i intelektualce koji se javljaju po medijima. U svijetu isti bi jedva mogli proći kao liberali, eventualno kao socijalisti. Račan to, naravno, jako dobro zna, ali za razliku od desne halabuke, protiv koje ništa nije napravio, on bi i etiketom o radikalnom ljevičarenju začepio usta kritičarima svoje politike i Vladina ponašanja. Vjerojatno zato jer shvaća koliko su uvjerljivi.

Vlada i njeni prvi Ijudi u posljednje su vrijeme spram medija povukli nekoliko poteza koji se opasno kose s demokratskim uzusima. Može ih se shvatiti kao izraz njihove nervoze, ali i sklonosti da se u neugodnim i teškim situacijama posegne za prijekim sredstvima. Medijima je funkcija, između ostalog, da u ime javnosti kontroliraju vlast, da otvaraju teme i problematiziraju stvarnost. Aktualna vlast to ne može promijeniti, ali sebe može izblamirati.