Vjesnik: 25. 06. 2001.

Dr. Stjepan Šterc: »Demografsko stanje u Hrvatskoj lošije je nego bilo gdje u Europi«

U Hrvatskoj je između 1991. i 2001. umrlo oko 25.000 ljudi više, nego što je rođeno; Hrvatska je imala rat i oko 20.000 ubijenih ili nestalih, te iseljavanje stanovništva, što daje negativnu demografsku bilancu i znači izumiranje i smanjenje stanovništva / Izlaz: politika treba priznati da problem depopulacije Hrvatske postoji i da ga treba početi rješavati odmah

ZAGREB, 24. lipnja - Nedavni popis stanovništva pokazao je prilično lošu demografsku sliku Hrvatske. O uzrocima, posljedicama i mogućim rješenjima govori predavač demografije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu i Hrvatskim studijima te pomoćnik ministra obrane mr. Stjepan Šterc.

• Je li demografska slika Hrvatske katastrofalna?

- Apsolutno. Bez obzira na različitu metodologiju popisa u odnosu na 1991. godinu, ovogodišnji je popis potvrdio da je Hrvatska ušla u vrlo intenzivnu fazu izumiranja stanovništva. Po demografskoj tipizaciji, to je uvjerljivo najteži oblik. Za nas demografe je upitno može li se iz takva stanja izvući, ako to duže potraje. U Hrvatskoj je između 1991. i 2001. umrlo oko 25.000 osoba više, nego što je rođeno, Hrvatska je imala rat i oko 20.000 ubijenih ili nestalih, te iseljavanje stanovništva, što sve u svemu daje negativnu demografsku bilancu i znači izumiranje i smanjenje stanovništva. Po trendovima, to je možda i najteže stanje među svim europskim državama. Ako se tome doda i loše gospodarsko stanje i nestabilna politička situacija, to znači da će se taj proces izumiranja ubrzati.

• Može li uređena država, kakva bi Hrvatska trebala biti, u svoje strateške planove uračunati izumiranje kao tip općeg kretanja stanovništva?

- To je, naravno, potpuno nelogično i pitanje je koji je to trenutak kad treba reagirati različitim oblicima populacijske politike.

• Koji je to trenutak, dakle?

- Mi demografi odmah ćemo reći da ne postoje idealni gospodarski uvjeti kada se može reći: sada se može početi s demografskom obnovom ili populacijskom politikom. Hrvatskoj je to nasušna potreba i to mora postati strateški nacionalni prioritet.

• Što je u vezi s tim učinila prethodna vlast?

- Prethodna vlast je demografiju zadržavala samo na retorici, ozbiljnijih pomaka nije bilo. I bez obzira na program nacionalnoga razvitka, kojega sam ja jedan od autora, i bez obzira na niz zakona koji su se donosili komplementarno. Ali, sadašnja vlast ni na razini retorike ne razmatra problem demografske obnove. To dokazuje i time što je praktički polomila temeljne odnose s dijasporom, i unatoč tomu što dijaspora i dalje održava hrvatsko gospodarstvo! Da nije tako, uz ovako loše stanje gospodarstva ne bi kuna rasla u odnosu na marku. Doznake iz dijaspore i dalje dolaze i zadržavaju kunu na određenoj razini. Dijaspora mora biti čimbenik razvitka, a ne problem o kojem se raspravlja na političkoj razini.

• Osim te, tzv. novčane dijaspore, postoji i populacijska, iz BiH. Od tamo se od Drugog svjetskoga rata do Domovinskoga u Hrvatsku doselilo blizu 400.000, i to najvitalnijega stanovništva.

- Tako je. A sada se baza polomila, ne može se više računati da će potencijalni nositelj demografskog razvitka biti samo hrvatska populacija u BiH, tu iluziju treba napustiti.

• Kao i iluziju da će se Hrvati vraćati u Hrvatsku?

- Točno. Jer, to se nigdje ne zbiva u velikom opsegu. Ali, bez obzira na to, moramo računati na dijasporu kao potencijal. Dakle, ako postoji nešto kao potencijal, onda treba postaviti okvir za to i realizirati ga. Hrvatska dijaspora mora biti bogatstvo Hrvatske, bez obzira bila ona u Hrvatskoj, BiH ili SAD-u.

• Zašto vlast ne čini ništa u vezi s demografskom obnovom?

- Zato što je problem demografskog razvitka, s gledišta gospodarstvenika, relativno periferan.

• Zašto?

- Zato što su ulaganja u demografski razvitak i demografsku obnovu, zapravo, socijalna ulaganja. To je za njih socijalni program koji se ni u jednoj djelatnosti ne odražava izravno kao profit.

• Ali se zato izuzetno reflektira u nizu djelatnosti u dugoročnom razdoblju.

- Apsolutno, jer je zapravo temelj svakog razvitka čovjek. Po ekonomskoj logici, koja se provlači i u politici, smatra se da to nije prioritetan problem, kakav se nama demografima čini. Ali će postati! Već sada se pokazuje da se gospodarska aktivnost u velikom dijelu Hrvatske ne može ostvarivati, jer u tim područjima nema ljudi koji bi je obavljali. U Hrvatskoj smo došli dotle da je sve izvan gradskih prostora potpuno devastirano, bez ljudi, bez mladih ljudi koji bi pokrenuli razvitak, i to postaje kočnica razvitka.

Takva koncentracija stanovništva u gradovima više nije potencijal za razvitak tih gradova, nego im postaje teret, jer je pritisak na njihovu infrastrukturu. Kada se dakle, sve zaokruži, postaje očito da ćemo vrlo brzo, bez razvidne strategije demografskog razvitka, doći u situaciju da ne možemo postaviti ni strategiju prostornog i regionalnog razvitka, kao ni ostalih grana.

Treba revidirati nacionalni program demografskog razvitka

• I, što učiniti da se stanje popravi?

- Prije svega, politika treba shvatiti da taj problem postoji. Ako se to ne shvati, onda ćemo teško išta napraviti. Drugo, treba shvatiti da Hrvatska nikada neće doći u fazu gospodarskog razvitka u kojoj bismo se svi složili da je potrebno pokrenuti demografski razvitak. Tome razvitku treba prići odmah, jer to postaje nacionalni problem.

Upozoravam, izumiranje stanovništva i depopulacija rađaju supstituciju stanovništva u Hrvatskoj nekim drugim stanovništvom, a to više nije demografski problem, već postaje politički, gospodarski i društveni. Treće, treba revidirati nacionalni program demografskog razvitka i uskladiti ga s gospodarskim razvitkom i strategijom prostornog razvitka, koja već postoji. Naravno, sukladno prostornoj strategiji i državnoj, čiju viziju još nemamo.

Andrija Tunjić