Predstavnici hrvatske Vlade i Deutsche Telekoma, kao što je najavljeno, razgovarali su prošloga tjedna o prodaji 16 posto dionica HT-a. Dvije strane usuglasile su se o regulaciji tržišta telekomunikacija, ali nisu o cijeni. DT je ponudio 500 milijuna eura. Hrvatski predstavnici - zamjenik premijera Goran Granić i potpredsjednik Vlade Slavko Linić - kazali su: 550 milijuna eura. "Nijemci nisu pokazali sluh za tu vrstu pogađanja i ponuda je povučena", kaže jedan konzultant upoznat s tijekom pregovora.

I što sada? Mnogi neće žaliti što su propali pregovori u kojima je njemačka kompanija nastupala "gotovo ucjenjivački". Dobili su regulaciju tržišta kakva im najviše odgovara, a ponudili su prilično nisku cijenu za udjel o kojem se pregovara. Ne bi tomu trebalo ništa dodavati da si hrvatska strana može priuštiti tako odlučnu pregovaračku poziciju. No, ne može. Država je trenutačno suočena s deficitom većim od 10 milijardi kuna, a ne djeluje obećavajuće u pitanju njegova zatvaranja.

Višetjedni pokušaji da se pronađu rješenja za povećane izdatke (1,8 milijardi kuna) te izostale privatizacijske prihode (8,7 milijardi kuna) nisu dali rezultate. Na prošlotjednoj sjednici Vlada je odlučila samo podržati "tehnički rebalans" (uključivanje mirovinskoga fonda u središnji proračun i decentralizacija), a rješenje deficita vidi u "preraspodjeli postojećih sredstava i dodatnim restrikcijama". Zapravo ništa nije riješeno. Odgodom tako važnih odluka Vlada ozbiljno riskira da državu dovede u situaciju potpunoga fiskalnog nareda. Tako je konačno potvrdila i svoju nemoć istinski se nositi s reformama u koje se upustila.

Slabosti Vladina funkcioniranja možda su se najbolje pokazale upravo na proračunu. O njemu odlučuju svi (premijer, njegov zamjenik, potpredsjednik Vlade, ministar financija, ministar privatizacije...), pa je i razumljivo da je zapao u teškoće. No, odgovorni i dalje ističu: "Nikakva katastrofa neće se dogoditi". Pod kojim uvjetima? Za početak, netko bi morao sjesti i napisati pismo Deutsche Telekomu da Hrvatska ipak prihvaća ponudu od 500 milijuna eura. U tom slučaju ostalo bi neriješeno oko pet milijardi kuna planiranih od privatizacije.

Prema jednoj varijanti Ministarstva financija, oko milijardu kuna moglo bi se dobiti prodajom udjela u drugim tvrtkama, a preostale tri-četiri milijarde kuna osigurale bi se zaduživanjem. Postoji i opcija odgode isplate mosnog kredita od 400 milijuna dolara City Bank, koji dospijeva na jesen. To je sugerirao čak i Schroeders Salomon Broders, konzultantska kuća koja je aranžirala posao. No, dvojbe su koliko bi to bilo dobro za državni rejting.

Prilike na međunarodnome tržištu govore da to neće biti problem. Zanimljivo, analitičari sada preporučuju kupnju hrvatskih obveznica iako su posljednjih mjesec dana ulagači pokazali da je povećan rizik ulaganja (rast spreada na obveznice) upravo zbog priča o rekonstrukciji Vlade i proračunu. Očito vjeruju u skorašnje pozitivno razrješenje aktualnih problema.

Pitanje je, međutim, što zaduživanje, kao "izlaz u slučaju opasnosti", predstavlja dugoročno. Svakako ne poželjnu praksu. Sadašnja je razina vanjske zaduženosti 39 posto BDP-a. "Kada bi se država nastavila zaduživati ovom dinamikom iduće četiri godine, dug bi dosegnuo gotovo 60 posto BDP-a", kaže Željko Lovrinčević s Ekonomskoga instituta. To znači da bi Hrvatska bila na pragu zaduženosti prihvatljivom prema maastrichtskim kriterijima.

S plaćama je krenulo vrlo nesretno. Smanjenje plaća u nekim je slučajevima drastično (vjerojatno i neodrživo), a ipak tako malu uštedu donosi proračunu. Najuputnije bi bilo, smatraju neki analitičari, da Vlada suspendira izdatke koje je sama nametnula. Prije svega to se odnosi na povrat duga umirovljenicima, koji proračun stoji oko dvije milijarde kuna godišnje, te proširenje prava na dječiji doplatak, s povećanim izdacima za oko 900 milijuna kuna.

Naravno, slijede i druga prava (bolovanja, rodiljne naknade, socijalna skrb, branitelji) s kojima se prije ili kasnije netko mora pozabaviti. Još jedna opcija Vladi stoji na raspolaganju: povećanje poreza. Neki smatraju kako bi i umirovljenici trebali izdvajati za zdravstveno osiguranje, čime bi se godišnje mogla namaknuti milijarda kuna. To bi ipak bilo lakše izvedivo od suspenzije povrata duga umirovljenicima.

Kaže da je Vlada poduzela nekoliko koraka, među kojima su najvažniji uspostava riznice, mirovinska reforma i decentralizacija. "Oni su u biti pozitivni. Upitno je, međutim, koliko su pripremljni", kaže Bajo, ističući da je najvažnije stvoriti kvalitetnu infrastrukturu za buduće proračune, koji bi onda pozitivno utjecali na ukupan gospodarski rast. "Je li, primjerice, opravdano podizanje poreza na lokalnoj razini? Koliko to baza može podnijeti? O tome se ne vodi računa", smatra Bajo.

Drugi je problem funkcioniranje užega Vladina tima. Svjetska banka i MMF već dugo sugeriraju formiranje ekonomskog tima pri Vladi, koji bi davao analitičku podlogu ekonomskim mjerama i olakšavao formiranje stava i donošenje odluka. Restrukturiranjem Vlade i to bi trebalo biti obuhvaćeno. No, glavni preduvjet za kakav-takav uspjeh u formiranju nove Vlade bit će odbacivanje "stranačkog ključa" i sadašnje podjele ministarstava po strankama. Premijer je ovaj put, navodno, spreman i na to.

Prije godinu dana, kada se prvi put počelo govoriti o rekonstrukciji Vlade, Gavin Gray, viši analitičar londonske kuće Economist Intelligence Unit (EIU), smatrao je to prilikom da se Vlada učini efikasnijom. Slično razmišlja i danas:

- O rekonstrukciji Vlade u Hrvatskoj se uglavnom govori kao o potencijalnoj prijetnji stabilnosti Vlade. No, političke stranke u tome bi trebale vidjeti dobru priliku. To je prilika premijeru Račanu da formira Vladu koja će biti efikasnija u provedbi programa na temelju kojeg je dobila izbore: transformiranje Hrvatske u liberalnu demokraciju, jačanje međunarodnih odnosa i smanjenje javne potrošnje.

Bit će zacijelo mnogo rasprava o tome tko će zamijeniti ministre Ivaniševića i Jakovčića. Ključno je pitanje, međutim, hoće li biti fundamentalnih promjena u načinu Vladina funkcioniranja. SDP i HSLS moraju se usmjeriti na upravljanje zemljom, a manje vremena trošiti na svoj utjecaj. Ako LS i HNS žele kritizirati Vladu, bilo bi im bolje da to čine privatno. Ako pet stranaka bude trošilo manje vremena na međusobne svađe, Vlada može postići svoje ciljeve.

Ministarska koordinacija mora se znatno poboljšati, osobito između ministra financija i ministra gospodarstva. S obzirom na veličinu zemlje, Hrvatska ima iznenađujuće mnogo ministarstava. Jedno je rješenje za ostavku ministra Jakovčića da se jednostavno ukine Ministarstvo za europske integracije i kao uprava inkorporira u Ministarstvo vanjskih poslova. Pitanje je također trebaju li Hrvatskoj ministarstva turizma, malog i srednjeg poduzetništva, znanosti i tehnologije. Dva posljednja mogla bi se priključiti Ministarstvu gospodarstva. To bi pomoglo u rezanju troškova.

Nestabilnije političke i ekonomske prilike u zemlji financijska su tržišta, posve očekivano, već zabilježila. Kako navodi Reuters, "Croatia 11", desetogodišnje obveznice u iznosu 500 milijuna eura izdane početkom svibnja, uz kamatu 6,75 posto, počele su se trgovati uz spread od 210 bazičnih poena iznad njemačke marke, da bi krajem svibnja pale na historijski nisku razinu 157 bazičnih poena.

No, nesigurnost vezana uz rekonstrukciju Vlade nakon lokalnih izbora, problemi s proračunom i, naravno, profitni razlozi povećali su spread za oko 20 bazičnih poena u roku mjesec dana. "Vrijeme je ponovno za hrvatske obveznice", rekao je Peter Botoucharov, strateg za tržišta u razvoju u Deutsche Bank, dodajući da se od sredine svibnja hrvatskim obveznicama slabo trgovalao zbog nesigurnosti vezane uz lokalne izbore i rekonstrukciju Vlade. Zbog toga su potkraj svibnja ulagačima preporučili zamjenu hrvatskih obveznica (Croatia 05) za slovačke (Slovakia 04). "Sada preporučujemo vraćanje na hrvatske euroobveznice 11 ili 05", istaknuo je Botoucharov. Analitičari vjeruju da je kupnja hrvatskih obveznica dugoročno isplativa.