Novi list: 30. 06. 2001.

NAKON MILOŠEVIĆEVA IZRUČENJA, RASTE ZEBNJA I U ZAGREBU

Nove haške optužnice za hrvatske generale

U prvom će valu iz Haaga sigurno zatražiti najmanje tri generala, od kojih su svi u mirovini, a jedan je bio na visokim dužnostima u specijalnoj policiji

ZAGREB - Koliko god je izručenje srbijanskog krvnika Slobodana Miloševića Haškom sudu obradovalo hrvatske građane, toliko je zabrinulo političare na vlasti u Zagrebu. Iako su u svojim prigodnim izjavama povodom beogradskog uspjeha Carle del Ponte pozdravili Miloševićevo izručenje, u Banskim dvorima dobro znaju da će haški udar na Zagreb uslijediti vrlo, vrlo brzo.

Račanov kabinet potpuno je svjestan da su istrage zbog ratnih zločina počinjenih na hrvatskoj strani završene i da će prve optužnice iz Haaga stići ne u idućim mjesecima ili tjednima, već danima. Kako smo čuli u Banskim dvorima, kad stignu optužnice, hrvatska će Vlada postupiti u skladu s Ustavnim zakonom o suradnji sa Haškim sudom.

To drugim riječima znači da će hrvatski generali kao haški osumnjičenici biti izručeni Haškom sudu, jer Vlada nije pripremila nikakav rezervni plan kojim bi se pokušala izbjeći predaja generala u ruke haških istražitelja. Prema našim informacijama, u prvom će valu iz Haaga sigurno zatražiti najmanje tri generala, od kojih su svi u mirovini, a jedan je bio na visokim dužnostima u specijalnoj policiji.

Tim vicepremijera Gorana Granića, koji je zadužen za odnose s Haškim sudom, dakle, neće pokušati na brzinu otvoriti istrage i uhititi osumnjičenike, kako bi od Haaga mogao zatražiti da im se sudi u Hrvatskoj. “Imamo pravosuđe kakvo imamo”, kazao nam je nedavno visoki izvor iz Banskih dvora, iskazujući razloge zašto je premijer Račan odustao od pokušaja da hrvatsko pravosuđe u zadnjem trenutku dokaže svoju zrelost, kad je to već propustilo učiniti u proteklih godinu i pol mandata. U Vladi dobro znaju da nakon odlaska Miloševića u Haag nikakva taktika odugovlačenja u predaji haških optuženika ne može proći, premda Hrvatskoj, za razliku od Srbije, vjerojatno neće biti obećani dolari.

Sto se tiče predsjednika Stjepan Mesića, on nikada niti nije bio problem. Od početka svojeg mandata, kad je još imao velike ustavne ovlasti, predsjednik se zalagao za bezuvjetnu suradnju s Haškim sudom, govoreći kako će Haag dobiti sve što traži. Sve što bi Mesić mogao ponuditi je konstatacija da se, kad je u pitanju izručenje, radi o teškoj odluci, ali da Hrvatska, kao što je Đindić rekao i za Srbiju, nema drugog izbora ako ne želi dospjeti u međunarodnu izolaciju.

Teško je, međutim, očekivati da bi parlamentarna i izvanparlamentarna oporba, u ime viših nacionalnih interesa, pustila da hrvatski generali završe pred Haškim sudom, a da prije toga ne pokuša mobilizirati građane protiv izručenja. HDZ, primjerice, dosad nije izričito zahtjevao raspisivanje prijevremenih izbora, no to bi svakako zatražili u slučaju da Vlada odluči poslati u Haag optuženike. Medutim, krah nedavnog prosvjeda u Rijeci povodom početka suđenja Mirku Norcu, pokazuje da su se Hrvati zasitili takvih aktivnosti i puno im je veće briga smanjivanje plaća nego sudbina ratnika koji su se ogriješili o ratno pravo. Ako će biti prijevremenih izbora njih neće prouzročiti Haag.

D. CIGLENEČKI, D. ROMAC