ZAGREB, 30. lipnja - Predsjednik Vlade i najjače koalicijske stranke Ivica Račan ozbiljno razmišlja o prijevremenim izborima, saznaje »Vjesnik« u vrhu SDP-a, u tjednu kojeg je premijer proveo na odmoru na kojem je, došapnuto je novinarima, želio u miru razmisliti o eventualnoj rekonstrukciji Vlade, odnosno načelima po kojima bi odsad trebala funkcionirati vladajuća koalicija. Iako je naš sugovornik naglasio da bi premijer kartu prijevremenih izbora mogao izvući »prije nego što se itko nada«, svi su izgledi da novih izbora neće biti prije zime. Ako Račan uopće zaključi da nema drugog izlaza iz krize vladajuće koalicije.

Jesen će donijeti barem tri jaka razloga za produbljivanje jazova unutar petorke. Svi su se naši sugovornici iz koalicijskih stranaka složili da će vjerojatno najveći kamen kušnje biti odnosi Hrvatske i Haaškog suda, koje Miloševićev odlazak u scheveninški zatvor bacaju na potpuno novi kolosijek. Iz dvije najjače partnerske stranke - HSLS-a i HSS-a - Račanu poručuju da treba ustrajati u traženjima da Hrvatska sama sudi svojim građanima za koje se sumnja da su počinili zločine. Od Račana se traži da nipošto ne pristane na princip izjednačavanja krivnje ili »filozofiju ravnoteže«, jer Hrvatska nipošto ne smije pristati da ju se stavlja u isti rang s onima koji su rat izazvali.

No, u saborskim kuloarima već se tvrdi da Haag traži izručenje dvojice generala - Gotovine i Ademija, i Hrvatskoj neće biti lako ne izručiti ih, nakon što je Jugoslavija, odnosno Srbija izručila svog bivšeg predsjednika. Desni blok opozicijskih stranka taj bi potez, pak, sasvim izvjesno iskoristio za nove mitinge, poput onih u znaku potpore generalu Norcu. A to bi, smatraju naši sugovornici, mogla biti kobna eksplozivna »bomba«, ako se u nju ubaci i sve očitije nezadovoljstvo velikog broja građana s nedovoljnim postignućima na gospodarskom polju.

Drugi kamen smutnje su pregovori sa Slovenijom, prije svega o granici na području rijeke Dragonje, odnosno u Piranskom zaljevu. Većina zastupnika HSS-a i HSLS-a izjavljuje rezolutno da nije spremna podići ruku za rješenje koje bi Hrvatsku, na primjer, ostavilo bez morske granice s Italijom ili neko kompromisno rješenje, koje bi Hrvatsku prisililo da radi granice s Talijanima pristane na »hrvatski Neum« na sjevernom Jadranu. Na kompromisna rješenja Račanovi partneri nisu spremni, jasno kažu, i zbog toga što se u tim pregovorima Sloveniji očito više žuri, budući da je bliža Europskoj uniji i NATO-u, a Bruxelles je kristalno jasno dao na znanje da od članstva nema ništa bez riješenih graničnih sporova.

Treći, ali sasvim sigurno ne i najmanje važan problem, bit će izglasavanje rebalansa proračuna. Doduše, do sada hrvatska javnost nije pokazivala da doista shvaća bit maratonskih saborskih rasprava o proračunskim stavkama, no ovog se puta mora odlučivati o onome na što su hrvatski građani najosjetljiviji - kresanju postojećih prava, što sigurno neće nanijeti vodu na mlin stabilnosti vladajuće koalicije.

Naime, većina je Račanovih koalicijskih partnera sklonija dodatnom zaduživanju nego zadiranju u rashode proračuna, što pak ostavlja otvorenim pitanje kako će i tko te dugove vratiti, jer je sasvim izvjesno da se novi krediti ili obveznice neće potrošiti na investicije koje bi u budućnosti mogle otplaćivati dugove, nego će bespovratno nestati u dubokim rupama svakodnevne potrošnje. Otprilike, kao da obitelj koja uzme kredit za poslovni prostor i/ili otvaranje nekog pogona, taj novac potroši na kruh i mlijeko, pa već sutra nema ni kruha, a ni posla s kojim će ga kupiti i vraćati rate kredita. Naime, problem hrvatskog duga nije toliko u njegovu ukupnom iznosu, koliko u načinu na koji se novac troši.

Iako nitko od čelnika petorke, pa ni Račan, nije oduševljen mišlju na prijevremene izbore, prevladalo je, očito, mišljenje da je vladajuća koalicija potrošila temeljni razlog zbog kojeg je dobila izbore - svi se slažu da se glasalo uglavnom protiv (HDZ-a) - a da u proteklih godinu i pol nije ni izbliza dovoljno jasno pokazano za koji se cilj odlučila koalicija, odnosno kako ga i po koju cijenu namjerava dosegnuti. Ali je zato, pogotovo na proteklim lokalnim izborima, pokazala golemu količinu nesposobnosti za dogovor.

Na razini tipično hrvatske političke »dosjetke«, većina je naših sugovornika na spomen prijevremenih izbora najprije rekla da ih prije nove godine sigurno neće biti, jer Račan mora čekati da njegovi »novi« zastupnici u Saboru provedu dvije godine i jedan dan kako bi ostvariti pravo na povlaštene saborske mirovine. Drugi, puno ozbiljni razlog zbog kojeg odbacuju pomisao čak i na mogućnost izvanrednih izbora, tvrdnja je da se na njima ne bi dobila bitno drugačija slika vlasti, odnosno da bi opet vladu slagale barem četiri stranke.

Oni, pak, koji računaju da bi na skorim izborima mogli lošije proći nego lani, Račanu poručuju da će u tom slučaju »promijeniti retoriku«. Čelnici HSLS-a, na primjer, kažu da je pola ministara iz redova SDP-a pa je na socijaldemokratima i najveći uteg odgovornosti za njen eventualni neuspjeh, što namjeravaju jasno reći u eventualnoj kampanji. Jednim od aduta u toj debati smatraju Ministarstvo financija koje vodi esdepeovac Mato Crkvenac, koje je napravilo neodrživ državni budžet, a kada je na to prilikom njegova donošenja upozoravao haeselesov ministar gospodarstva Goranko Fižulić, napadalo ga se, upozoravaju, iz svih oružja. Oni stoga inzistiraju na »ozbiljnoj rekonstrukciji Vlade«, u kojoj su, tvrde, spremni raspravljati o svim svojim ministrima, osim Ivici Radošu, čije eventualne lošije rezultate smatraju posljedicom prepucavanja Banskih dvora i Pantovčaka »koji se ne mogu dogovoriti koje je brdo veće«. Što ako Račan ne pristane na temeljitu rekonstrukciju? Hoće li HSLS izići iz Vlade? Socijal-liberali ne smatraju da će do toga doći jer, tvrde, prijetnja prijevremenim izborima Račanova je igra uvelike usmjerena na smirivanje strasti u vlastitim redovima.

Ovakve komentare u trećoj po snazi koalicijskoj stranci HSS-u ocjenjuju djetinjastima. No, i HSS smatra da je koalicija prokockala u početku »solidnu podršku, čak i građana koji nisu glasali za koaliciju«, pa se treba hitno dogovoriti i »povući snažne poteze prije svega na području gospodarstva, pravosuđa te zaustavljanja nasilja i organiziranog kriminala«. U HSS-u smatraju da bi takvi potezi u kombinaciji s prvim pozitivnim pomacima - zaustavljanjem rasta nezaposlenosti, porastom proizvodnje i uspješnom turističkom sezonom - mogli otvoriti šansu Vladi da odradi mandat do kraja. No, ako se odlučni potezi ne povuku, ni HSS neće izbjegavati izbore, na koje namjerava izići samostalno, a o eventualnom koaliranju za formiranje vlasti raspravljat će tek na temelju izbornih rezultata, s time da čelništvo HSS-a nije sklono u koalicijske igre ulaziti s HDZ-om jer, kažu, još nije postao prava demokratska stranka. No, ma koliko do sada HSS najmanje napadao SDP-ove ministre, i oni smatraju da je dobar dio neefikasnosti Vlade posljedica Račanovog vraćanja dugova »starim drugovima« koji ga nisu napuštali ni kada je bilo najteže, pa je u Vladu ušlo premalo mlađih, nasljeđem socijalizma neopterećenih ljudi, koji tek trebaju dosegnuti vrhunce karijere.

Slično razmišljaju i u HNS-u koji je u svibanjskim izborima potvrdio najveći napredak među biračima, a želi ga učvrstiti i fuzijom s LS-om, koji polako gubi pozicije na državnoj razini. Narodnjačka čelnica Vesna Pusić već je, doduše, izjavila da ne smatra da bi rekonstrukcija vlade donijela neke bitne novosti, no nije vjerojatno da bi se HNS tome usprotivio. Ali će se, već je to najavio, njegov ministar obnove Radimir Čačić, i te kako usprotiviti eventualnom traženju budžetskog spasa u rezanju novca namijenjenog njegovu resoru.