Komentar O nizu skandala koji prate privatizaciju HT-a piše Edita Vlahović

Privatizacija Hrvatskih telekomunikacija ima sve izglede da se zbog sumnjivih privatizacijskih poslova pretvori u skandal desetljeća. Kao što je Jutarnji list već objavio, policija je Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu podnijela kaznenu prijavu protiv bivšeg ministra financija Borislava Škegre, predsjednika Uprave HT-a Ivice Mudrinića te bivšeg ministra pomorstva, prometa i veza Ivana Pavlovića. Sva trojica bili su i članovi Savjeta za privatizaciju HTa, a osumnjičeni su za to da su oštetili državu za oko 215 milijuna kuna u prvoj fazi privatizacije HT-a.

Prema dostupnim informacijama vrh izvršne vlasti na policijsku prijavu reagirao je na, za pravnu državu, nezamisliv način - pritiscima na MUP i donošenjem političke odluke da se postupak obustavi.

Očekuje se da će se o tom prvorazrednom skandalu izjasniti vicepremijer Goran Granić, a Vlada ocjenjuje da bi kaznena prijava mogla nanijeti veliku štetu HT-u i daljnjoj privatizaciji, budući da su pregovori s Deutche Telekomom u završnoj fazi.

Bez obzira na to kakav će biti rasplet ove drame, neizmjerna šteta već je počinjena i to na nekoliko razina. Račanova vlada teško će se oprati od optužbi da je prekoračila svoje ovlasti i pokušala "izbrisati" policijsku prijavu. Hrvatske telekomunikacije teško će u tim uvjetima održati cijenu svojih dionica pa će štetu pretrpiti i državni proračun koji bi se trebao popuniti ne samo prihodom od prodaje preostalog dioničkog paketa HT-a, nego i dividendom koje nose dionice HT-a u državnom vlasništvu.

Sumnje o tome da prvi krug privatizacije HT-a nije vođen na transparentan i pošten način nisu nove. Podsjećamo, nedugo nakon što je došlo do smjene u Banskim dvorima pojavile su se informacije da je bivša vlast HT-u, pa tako i Deutche Telekomu, ugovorom o koncesiji dala veće pogodnosti nego što to određuje Pravilnik o visini naknade za obavljanje telekomunikacijskih usluga.

Ako se na trenutak i zaboravi ovaj policijsko-pravosudni aspekt priče, ostaje činjenica da se privatizacija drugog paketa dionica HT-a odvija na blago rečeno čudan način i u velikoj nervozi. Već sama činjenica da je u pitanju veliki novac poziva na oprez, a dodatnu sumnju pobuđuju i tajni pregovori Vlade i HT-a. Ako ništa drugo, pregovori su posve nesuglasni s važećim zakonom po kojem Vlada bez parlamenta može prodati 21 posto dionica HT-a, ali javnom ponudom.

Zakonom je, naime, određdeno da 30 posto dionica ostaje u državnom vlasništvu i o njima može odlučivati isključivo Hrvatski sabor. Nadalje, paket od sedam posto rezerviranje za besplatni prijenos braniteljima, a još toliki postotak je za prodaju pod posebnim pogodnostima radnicima bivšeg HPT-a. Zakon također izričito propisuje da će se, nakon što se strateškom partneru proda dio portfelja (a to je DT koji već ima 35 posto dionica), preostale slobodne dionice uvrstiti na burzu.

Donekle se može razumjeti Vladu kojoj proračunska konstrukcija ovisi o četiri milijarde HT-ovih kuna, ali odlukom za direktne pregovore s DT-om svjesno je ušla u rizik da se nešto što je izgledalo kao spasonosni potez pretvori u veliki fijasko. Naznake fijaska su već tu. Čudno je i najvećim protivnicima teorija zavjera to da iz Banskih dvora pred svaki krug pregovora s DT-om dolaze informacije koje idu na ruku Nijemcima.

I još jedna napomena. Danas, kada će Granić dati mišljenje o cijelom slučaju, sastat će se kao i svakog ponedjeljka i Upravni odbor DT-a. Nema sumnje da će razmotriti sve reperkusije i toga skandala. Nije li onda vrijeme da Vlada preispita svoj model prodaje HT-a i raščisti već jednom što je (ne)zakonito u privatizaciji jednog od najvrednijih hrvatskih poduzeća?