Virus HSLS-a širi se Hrvatskom i vrlo je opasno napao imunološki sistem Hrvatske seljačke stranke. Budiša nikada nije ni tajio da će na lokalnim razinama dopustiti sve oblike koaliranja, pa i s krajnjom desnicom okupljenom u razno-raznim hrvatskim blokovima, ali što se to događa Tomčiću, koji je obećao vjernost svojim koalicijskim partnerima? Naime, usprkos javnim najavama o mogućem preustroju unutar sad već petorke i kako bi HSS mogao biti ono što je sada HSLS, vijećnici u županijama, gradovima i općinama otkazuju poslušnost. Tomčiću se, vjerojatno iznenađujuće i za njega, dogodio narod.

Mnogo je primjera u kojima su se HSS-ovci, suprotno uputama središnjice, opredijelili prema svojim procjenama, a najozbiljniji slučaj dogodio se u Zadarskoj županiji, gdje je presudan glas za treći mandat župana Šime Prtenjače stigao od »seljaka«. Možda će netko reći kako ovo blago približavanje HSS-a HDZ-u i nije tako zabrinjavajuće, ali ne radi se o tek sporadičnim ekscesima, već o ozbiljnom trendu koji je uznapredovao.

Sve brojniji slučajevi neposluha ponajprije će imati posljedica u samoj stranci, gdje će se tek vidjeti koliko je Tomčić u stanju držati »terence« pod kontrolom. Ali ništa manje nije realna ni opcija u kojoj bi se i HSS odrekao krutog pravila: nema koaliranja sa HDZ-om. U svemu tome najgore prolazi SDP, jer nakon što je postalo definitivno jasno da je HSLS nepouzdan partner, sada mu prijeti i konačno izvođenje na čistinu. Račan ostaje sve ogoljeniji i osamljeniji, a sve mu se to događa u trenutku kad je, tko zna koji put, najavio rekonstrukciju Vlade.

Upravo ova rekonstrukcija, koja je na kraju iznuđena zbog ostavki Jakovčića i Ivaniševića, bit će prvi veliki test petorke. Pokazat će se stvarna želja da li ovoj Vladi omogućiti da, makar i rekonstruirana, odradi cijeli mandat, ili će ipak biti izvanrednih izbora. A ako do njih i dođe, onda su mogući svakojaki scenariji. Prvi, u koji je nakon HSLS-ova i Budišina nevjerstva i vrludanja teško povjerovati, je da SDP i HSLS ponovo sklope predizborni sporazum. Sudbina eventualnog novog splitskog dogovora umnogome će ovisiti i o kadrovskim promjenama u vrhu HSLS-a i Budišinoj najavi da se više neće kandidirati za predsjednika.

SDP bi novog čvrstog partnera nesklonog promiskuitetu mogao potražiti u sve snažnijem HNS-u, za kojeg brojni politički analitičari tvrde da je socijaldemokratima ideološki i politički najbliži. Riječ je o stranci u usponu koja bi, zajedno sa SDP-om, na nacionalnoj razini mogla zabilježiti između 25 i 35 posto glasova. U nekoj od mogućih varijanti ovom pretpostavljenom dvojcu mogao bi se priključiti i HSS. Uz pomoć nekih manjih stranaka, kao što je sve minorniji LS, ovakva bi koalicija mogla računati na minimalnu većinu u Saboru. I onda bi, naravno, ako rejting SDP-a ne bude i dalje padao pa bi 50 posto mandata bio tek sanak pusti, jezičac na vagi opet bio HSLS.

HSLS može birati i hoće li će se prikloniti drugom carstvu, to jest Hrvatskom bloku. Ali najbogatija udavača je ipak HSS, jer svojom snagom može odlučiti i o tome da eventualno ponovo na vlast vrati HDZ i njegove trabante, a onda im nisu daleko ni HSLS-ovci. U tom bi se slučaju, vjerojatno, SDP opet vratio u opoziciju, zajedno sa HND-om.

Uz pretpostavku da će izvanrednih izbora biti, a vjerojatno hoće, jer Račanovo šareno društvo teško može izdržati još dvije i pol godine, mnogo će toga ovisiti i o izbornom zakonu. Pitanje je hoće li će se odlučivati samo proporcijalnim sistemom i to na razini cijele države, ili će ona biti podijeljena na desetak izbornih jedinica, kako je to bilo 3. siječnja 2000. godine? Hoće li se možda vratiti formuli da se pola zastupnika bira po proporcionalnom, a druga polovica po većinskom principu? U tom je slučaju značajno i hoće li se sve rješavati u prvom ili će biti i drugog kruga kada ni jedan kandidat ne dobije natpolovičnu većinu? Što će biti s dijasporom? Pravo je svake demokratske većine da bira izborni zakon po svojoj mjeri, ali hoće li u vrijeme njegova izglasavanja uopće postojati većina?

Ove godine, u vrijeme kada počinje sezona kiselih krastavaca, ni jedan novinar nije najavio vruću jesen. A kako i bi kad je i sad toplo da toplije ne može biti. Kuhari iz Banskih dvora na svoj politički štednjak samo slažu nove lonce. Neki od njih već opasno pište, neki su zagorjeli, neki vriju, neki se lagano krčakaju, a sve to stvara osjećaj nemoći i bezizlaza. Vlada se, svojim neimanjem jasnih strateških i taktičkih ciljeva, dovela u situaciju da joj se sve žešće prigovara nekompetentnost, a dogodilo joj se i da gubi stvarnu opipljivu potporu Europe.

Iako se to do jučer činilo nemogućim, pogotovo nakon što je HDZ, prije 17 mjeseci, naprosto pometen, sada se već ozbiljno može razmišljati o tome: Jesu li Hrvati oprostili zajedničarima? Oni sami zasigurno nisu alternativa ovoj vlasti, ali uz potporu bliskim im strankama, ili onima koje im se sve više približavaju, sve je moguće. Uostalom, oni koji na lokalnim razinama koaliraju sa HDZ-om, iako naravno ne treba zanemariti privatne igre i poklanjanje fotelja, samo su običan narod.

Autor je slobodan novinar iz Zagreba