Hoće li Milošević, kako spekuliraju neke britanske novine, kao svoje svjedoke obrane pozvati tri tamošnja bivša ministra vanjskih poslova: lorda Carringtona, Douglasa Hurda i lorda Owena? I hoće li se to ugledno društvo mogućih Miloševićevih svjedoka možda i proširiti? Primjerice, bivšim američkim veleposlanikom u Beogradu Warrenom Zimmermanom, bivšim talijanskim ministrom vanjskih poslova De Michellisom, zatim nekim francuskim dužnosnicima iz Mitterrandova razdoblja i nekim čelnim ljudima UN-a.

Svima je njima zajedničko da su u razdoblju najžešće velikosrpske agresije na Hrvatsku i BiH, kada su i počinjeni najveći zločini poput Vukovara, Škabrnje i Srebrenice, i kada je kako američkom tako i europskom javnom mnijenju bilo jasno o čemu je na prostoru bivše Jugoslavije riječ, pokretali diplomatske inicijative, stvarali tzv. mirovne planove ili pak sklapali financijske aranžmane koji su imali za cilj ostanak Miloševića na vlasti kao »jamca stabilnosti« u regiji. Ne treba zaboraviti da se, usporedo s tim, a sve zbog zaštite ne samo Miloševića nego primarno velikosrpskog projekta, upravo u tim utjecajnim kružocima stvarala i fama o tome kako su »na Balkanu« zapravo svi isti odnosno da su »svi jednako krivi«.

Zanimljivo je da Haaški sud ni do danas nije podigao optužnicu protiv Miloševića zbog zločina počinjenih u Hrvatskoj i BiH, nego samo zbog Kosova. Stoga mnogi pravnici postavljaju pitanje je li Milošević postao zločinac tek onda kada je dirnuo u interese Zapada na Kosovu? Hrvatska javnost i mediji odavno su upozoravali na komplot između Miloševića i pojedinih zapadnih dužnosnika. O kakvim je dogovorima riječ, u Hrvatskoj se odavno naslućuje još od onoga Bakerova posjeta Beogradu uoči napada JNA na Sloveniju. No bilo bi dobro to i izrijekom čuti od samih aktera takvih pogodbi.