– Ja uopće ne znam što znači mirovinska reforma. Kako možete reformirati obećanu riječ na koju čovjek računa prilikom odlaska u mirovinu? Niste ga pitali želi li uplaćivati u fond već ste ga zakonski prisilili da to radi čitav radni vijek, i sad ćete na kraju reformirati obećanja! To je oružana pljačka ukoliko mu ne date bolje uvjete od originalno obećanih. Ako ste mislili na reformu koju radi Dragan Kovačević i HAGENA, to su druge stvari. To su opcije prijeko potrebne svakom čovjeku prilikom odabira ulaganja. To je odlično i jedino pravedno. Ali, zato treba obrazovati ljude da se ne dogodi isto što se dogodilo s dionicama u pretvorbi, da ljudi nisu znali što će s njima i prodavali su ih u malom oglasniku Večernjeg lista, u pomanjkanju legitimne burze. Dakle, očito da bi o tome trebala biti javna debata, ne znam koliko je ona prisutna na tržištu, zna li se prednacrt reformi, zna li se kud reforma ide i zašto se radi, koji joj je cilj. Mirovinski fond, kako meni izgleda, je najveća pljačka stoljeća, pa bi se, prema tome, trebalo znati tko je odgovoran, ako već ne možemo povratiti novac. Postavio bih pitanje: kud je nestao novac? Kako je moguće da je tako velik i snažan fond bankrotirao?

– Ja ne bih bio premijer.

– Prvo bih morao sastaviti vrlo zanimljivu skupinu ljudi koji su školovani, imaju iskustva i razumiju što znači moderna država i ekonomija jedne države. Nakon toga bismo se morali dogovoriti što želimo od te države, morali bismo napraviti bazu, temelj koji bi morao biti zacementiran od svih mogućih budućih interesa vladajućih struktura. Najveća je tragedija jedne zemlje da često mijenja svoje temelje identiteta. To košta mnogo života i kapitala. Tada bismo morali definirati želimo li biti komunistička, socijalistička ili kapitalistička zemlja. Kad govorim o definiciji, mislim na glas naroda, obavezno mu staviti opcije na uvid referendumom. Ako se vraćamo u socijalizam, ne moramo se previše truditi, jer je sve odavno apsolvirano i imamo odlične stručnjake sve do sadašnjice. Referendum je jako važan da dobijete legitimitet. Država nije ničija prćija.

– Kao što sam rekao, svaki biznismen misli na isti način, on mora dobiti najvažnije informacije. Prije dvije godine propalo je 80 posto banaka u Hrvatskoj, a da nitko nije odgovarao za to i da se dan danas ne zna zašto su propale. Što očekujete, da će netko donijeti novac, a da ne zna gdje ulagati i kako će se kapital transformirati?! Ne samo da su propale banke prije dvije godine, nego već i prije 10 godina. Izgleda kao cikličko ponavljanje. Ako govorite o imidžu, svijet je pozdravio želju za promjenom i htio je vidjeti neke pozitivne rezultate prije bilo kakvog ulaganja. Međutim, sve je čini se ostalo samo na željama i porukama.

– Kako se može izabrati program neke šestorke koja se međusobno prepucava tko će biti jači unutar raspodjele vlasti, a da pritom uopće ne gledaju interese naroda? Imam osjećaj da se međusobno prepucavaju, a da su im interesi naroda na nekom trećem, četvrtom mjestu. Ako čitate novine i gledate televiziju, osjećate primitivno prepucavanje preko medija, optužbe, a nitko ne nudi supstancu. To je dio političke krize o kojoj sam govorio. U političkoj reprezentaciji morate ići na personalizaciju, decentralizaciju i karizmaciju političkih subjekata. S time će dobiti odgovornost i bit će odgovorni prema narodu koji ih je izabrao.

– Na žalost, živimo na kugli zemaljskoj i surađujemo sa živim ljudima. To je neminovni dio političkog procesa bilo koje države. Ali zato moramo imati mehanizme da najveće lašce i lopove možemo po hitnom postupku maknuti. Ili na slijedećim izborima, ili sudskim putem ako su prekršili sve granice. Danas u Hrvatskoj na tim principima možemo razgovarati samo o predsjedniku Mesiću, koji je jedini bio direktno izabran na izborima. Vidjet ćemo kako će proći na slijedećima, što će ujedno biti ocjena njegova mandatnog rada. O mogućnosti sudskog procesa protiv predsjednika, ukoliko je napravio nešto nezakonito, zasad ne vjerujem, ali će narod biti krajnje zadovoljan kad će se i predsjedniku moći suditi i kad bude jednak pred pravdom kao i svi ostali.

– Došli ste do krizne točke. Imam osjećaj da svi osjećate dno. Nećemo razgovarati o 10.000 ortaka koji vladaju ovom zemljom, kojima je dobro, koji uopće nemaju veze sa stvarnošću. Mislim da je demokracija u ovoj zemlji visoko evoluirala, postavljeni su temelji, ali ljudi još nisu svjesni koliko su snažni i važni. Oni trebaju vođu, trebaju programe, sad nemaju ništa i postali su indiferentni. Demokracija je tu, samo je treba pokrenuti, ljude treba zainteresirati.

– Ne da nema, već se vrti u krug. Nema kadrovsku strukturu koja bi mogla izvući zemlju iz krize. Plus toga, ideološki, to su sve krivi ljudi koji ne razmišljaju na principima modernih i efikasnih društava. Svoje modele uprave prenose preko medija i time truju narod neefikasnošću, prvenstveno putem televizije. Televizija je najznačajniji subjekt u kreiranju mišljenja naroda. Ono što je lijepo zapakirano na televiziji narod će uredno kupiti.

– Nemam nikakvih političkih ambicija jer ja po svojim kriterijima ne mogu biti političar. Političar mora biti osoba visokih vrijednosti, čvrstog karaktera, pošten, ideološki čist i jasan i morao bi biti primjer u društvu. Ja sam običan čovjek sa svim svojim manama i vrlinama, a jedna od mojih vrlina jest da dobro mislim, imam dobru ideologiju koja bi mogla pomoći ljudima i htio bih ju iskoristiti ne za političku funkciju, već za informiranje. Htio bih ljude informirati preko medija, dati im novu opciju, da izađu na iduće izbore obrazovani i da točno znaju što im se može ponuditi.

– Da li me vi zaista nagovarate za kandidaturu? Mislim da neke moje moralne kvalitete, ili moji pogledi na svijet, možda nisu dovoljno čisti da bih se mogao baviti politikom. Želim imati svoj mir s obzirom da mi ništa ne treba, ali s druge strane, volio bih pomoći, jer netko mora biti inspiracija novim snagama. Mnogi se ljudi ne žele petljati u politiku takvu kakva je danas, ne žele biti odgovorni i smatraju da ne bi mogli ništa učiniti sa svojim idejama. Sad vlada druga ideologija vladajućih struktura.

– Onog časa kad prihvate načela o kojima smo razgovarali, čim prije, tim bolje. To će se evidentno morati dogoditi, samo je pitanje kada.