Čeka li, nakon lipanjskog, “tehničkog” rebalansa državnoga proračuna, Hrvatsku samo uobičajena vruća politička i socijalna jesen, ili bi već najavljeni “pravi”, jesenski rebalans svih tih državnih primitaka i troškova mogao ubrzati krhko oživljavanje proizvodnje i novog zapošljavanja, započeto unazad tri-četiri mjeseca?

Prema službenom tumačenju Ministarstva financija, glavni razlozi lipanjskoga rebalansa su u decentralizaciji lokalne uprave i uprave (koja starta od početka ovog tjedna), točnije, u prenošenju dijela ovlasti iz zdravstvenog osiguranja, osnovnog i srednjeg školstva, te socijalnih davanja na županije, gradove i općine. Tim je “tehničkim” manevrom preuzet i deficit Hrvatskoga zavoda za mirovinsko osiguranje u visini od 834 milijuna kuna, ali i podbačaji u punjenju Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

No, planiranim plodovima još nisu urodili ni privatizacijski manevri, a nitko u Vladi još ni sa kakvom pouzdanošću ne može kazati kad će i prema kolikoj približnoj cijeni, tijekom ove godine, biti prodani državni paketi u Hrvatskim telekomunikacijama, u ostalim već privatiziranim bankama (poput Privredne ili Splitske), kada Croatia-osiguranje, a kada i pošto Croatia, Dubrovačka i Hrvatska poštanska banka. Istodobno je ta otvorena kriza u proračunu, s rebalansima i svojevrsnom panikom u Banskim dvorima, povratno utjecala na mogućnosti da se planirane privatizacijske radnje obave po očekivanim, donedavno ostvarivim, a ne nekim novim, znatno nižim cijenama, kao čiste rasprodaje.

Budući da su se svojim kritičkim napisima o kvaliteti pojedinih kompanija i banaka u više navrata očitovali i brojni domaći mediji, osobito oni u većinskom vlasništvu stranih dioničara, pa na tragu njihovih napisa i autori s Hrvatske televizije, potpredsjednik Vlade, Slavko Linić, prošlih je dana to medijsko obaranje tržišne vrijednosti hrvatskih dioničkih paketa, na samom pragu njihove privatizacije, nazvao industrijskom špijunažom, iako bi prava riječ bila - kontrapropagandom, u sklopu skorih neprijateljskih preuzimanja.

I dok ministar financija, dr. Mato Crkvenac, čiji stolac u Vladi trpi sve veća “naguravanja”, još vedro gleda na stvari, ističući da “ne stoje tvrdnje o katastrofalnom stanju u proračunu, niti da je Hrvatska pred bankrotom”, nego da je baš suprotno, “gospodarstvo u usponu, a deficit u proračunu dva posto manji nego u zadnjoj godini HDZ-ove vlasti”, šef MMF-ove misije za Hrvatsku, Hans Flickenschild je u Dubrovniku iznio sumnju da bi, probije li se plafon državne potrošnje dogovoren sa MMF-om, to “moglo ugroziti i sam standby aranžman”, i da Vlada vrlo skoro “mora poduzezi dodatne mjere”. O svemu će svoju stručnu ocjenu izaslanstvo Međunarodnog monetarnog fonda Račanovoj ekipi izreći nakon što potkraj srpnja obavi redovit nadzor ovdašnjih financija, fiskalne i monetarne politike, te pokrenutih strukturnih reformi.

U mjerenje veličine tih novih fiskalnih rizika i dijagnosticiranje njihovih krajnjih uzroka prošlih su se dana uključili i pojedini hrvatski ekonomisti. Tako je Borislav Škegro, bivši ministar financija i današnji šef razvoja u Varteksu, ključni razlog nove krize uočio u tome što su u Račanovih 500 dana državne investicije u gospodarstvu bile manje od prihoda od privatizacije (od kojih je Vlada većinu naslijedila iz Škegrina vremena) i od neto-zaduženja u inozemstvu, pa je i stopa nezaposlenosti - umjesto da se smanji - uvećana.

Na sličnoj dijagnozi već dulje vrijeme inzistira i Branimir Lokin iz Hrvatske gospodarske komore, koji je stalni suradnik našeg lista, ističući da je u Hrvatskoj smanjena fiskalna osnovica (zbog rastuće nezaposlenosti), iako je došlo do oživljavanja bruto-proizvoda. Trideset tisuća dodatno nezaposlenih, ocjenjuje Lokin, zbog izostanka doprinosa na plaće, uzrokuje manjkove prihoda u mirovinskom i zdravstvenom fondu u iznosu od jedne milijarde kuna, čemu valja dodati i više od sto tisuća zaposlenih koji ne primaju plaću ili njihovi poslodavci za njih ne plaćaju poreze i doprinose.

I tako, dok Crkvenac uporno ističe da je proračunski deficit lani smanjen za tri milijarde kuna u odnosu na kraj 1999., te da bi u roku od iduće dvije godine mogao doći na razinu zemalja u Evropskoj uniji, potpredsjednik Vlade, Linić, ocjenjuje da će Vlada do kraja godine “dovesti u red sve plaće u državnom i javnom sektoru, zbog čega će biti još bolnih reagiranja” (što se tumači smanjivanjem broja zaposlenih u MUP-u i MORH-u), te “pravi rebalans proračuna provesti najkasnije u listopadu”. Dotad će Vladi biti posve jasno kako se puni i prazni proračun u prvih devet mjeseci, kakve su šanse za uspješnu prodaju pojedinih državnih kompanija i banaka, te koliko će novca nedostajati za urednu isplatu mirovina i ostala, povećana socijalna davanja.

Hrvatska je, međutim, već visoko zadužena zemlja: vanjski dug iznosi 11 milijardi dolara, a unutarnji oko 15 milijardi kuna. Nova veća zaduživanja mogla bi vrlo skoro cijelo gospodarstvo i državne financije dovesti u stanje rizične, previsoke zaduženosti, zbog čega bi doista u pitanje došao i stand-by sporazum sa MMF-om i postojeći kreditni rejting zemlje, pa i održavanje stabilnih cijena i tečaja.

Stoga, prema zadnjim Linićevim procjenama, izrečenim na Međunarodnoj konferenciji o zemljama u tranziciji u Dubrovniku, nema razumnije varijante za održavanje fiskalne stabilnosti od dalje prodaje državnih poduzeća, banaka i osiguravatelja (jer, viši porezi ne vode nikamo, kao ni znatno novo zaduživanje u inozemstvu). “Državnu imovinu moramo prodavati, i to ćemo činiti sve dok gospodarstvo ne pokrene otvaranje još najmanje 200.000 novih radnih mjesta”, rekao je Linić. “Snalazit ćemo se tako još tri godine, jedino ostaje pitanje hoćemo li u tom roku podići ekonomiju.”

Budući da se konačna rasprodaja državne imovine i “obiteljskoga srebra” nastavlja bez ikakve nove koncepcije razvoja zemlje i šireg socijalnog konsenzusa poslodavaca i sindikata, i budući da zapravo inozemni kupci preko inozemnih revizora i konzalting kuća određuju kada će što i pošto u Hrvatskoj još preuzeti (što će odsad povezivati i s preuzimanjem sličnih komada u Srbiji, Crnoj Gori i BiH), lako bi se moglo dogoditi da neizbježni, “pravi”, jesenski rebalans proračuna zaprijeti potpunom konfuzijom u Banskim dvorima, iz koje brzi izlaz neće biti moguć niti uz skore prijevremene parlamentarne izbore, niti bez njih.

Vlada vrlo skoro “mora poduzeti dodatne mjere”.