SARAJEVO - Na suđenju za atentat na dominislra policije Federacije BiH Jozu Leutara pred Kantonalnim sudom u Sarajevu jučer je konačno pročitan iskaz "zaštićenog svjedoka broj 30", ključan za optužnicu protiv Ivana Andabaka, Dominika Ilijaševića, Zorana Bašića, Željka Ćosića, Jedinka Bajkuše i Marija Miličevića. Nakon čitanja iskaza, drugooptuženi Dominik llijašević Como zatražio je da se sasluša Merim Galijatović. "Poznajem Galijatovića i znam da je on zaštićeni svjedok i kriminalac. Saslušajte ga i ovaj će postupak biti gotov za deset minuta", istaknuo je Ilijašević.

Krajem 1990. odlazi u Zagreb i u Holliday Innu upoznaje Tutu. "Rekao sam da me zanimaju samo pare. Pitao me čime se bavim. Privrednim kriminalom. Rekao je da ću to raditi i dalje. Novac smo dijelili.” Tuta ga je provjerio preko ljudi koji su s njim bili u zatvoru, i Vinka Martinovića Štele. Tuta je u to vrijeme osnovao Hrvatsko revolucionarno bratstvo, koje se borilo "za povratak NDH". Tuta je bio glavni, a Andabak zamjenik. "Postao sam član te organizacije, jer je to bolje nego da odem u zatvor", rekao je svjedok bez objašnjenja zbog čega je morao u zatvor.

Obojio je kosu, dao minival, promijenio identitet i početkom 1992. vraća se u Sarajevo. U Sarajevu su ga uhitili specijalci Joze Andrića, ali mu pomaže Jozo Leutar, tada u policiji u općini Novi Grad. Kasnije se obraćao Leutaru za pomoć. Neki kriminalci su mu zaprijetili da će ga ubiti, pa bježi u Kiseljak i Široki Brijeg kod Tute. U Kažnjeničkoj bojni dobio je čin satnika.

Tuta je počeo prikupljati ratni porez. Svjedok je za Tutu nabavljao informacije od Ivice Rajića i pokojnoga Mate Lučića Maturice iz Kiseljaka. Krajem 1992. nalazi se ponovno s Tutom u Holliday Innu i Tuta ga pušta iz Kažajeničke jer se svjedok boji za svoju obitelj u Sarajeva. S dokumentima na ime Stefana Denisa iz Rijeke te s 10.000 DEM i adresama što mu je dao Tuta, iz Zagreba odlazi u Njemačku. Bavio se kockom i kritminalom, u Nizozemskoj puca na policajca, a u Stutgartu je odležao četiri godine zatvora. Nakon zatvora se vraća u Sarajevo i tamo doznaje da mu se "žena prokurvala”.

Nalazi se s Andabakom, koji mu zamjera što nije bio na nedavnom sprovodu Mate Bobana. "Ja sam Andabaku prije rata činio velike usluge", izjavio je. Opet ne navodeći datum, ide u Kiseljak gdje prvi put upoznaje Ilijaševića. Tad je čuo da se Leutaru prijeti. U Posušju se 1999. našao s Andabakom. "Govorio je da trebamo ubiti kosovca. Spominjao je moje dugove da me ucijeni. Za mjesec dana opet me nazvao, našli smo se u Vraniću (kod Posušja). Odbijao sam sudjelovati u tome. Predložio mi je da preuzmem logistiku. Pristao sam. Treći put smo se našli na istom mjestu.

Andabak mi je dao par tisuća maraka. Otišao sam u Kiseljak. Tad sam shvatio da je opasno. Svak je dobio zadatak o kojem onaj drugi ne zna ništa Andabak je naređivao, a Como sve izvršavao", stoji u iskazu. Svjedok tvrdi da je pokušao upozoriti Leutara, ali ga je Leutar izbjegavao. "12. ili 13. ožujka 1999. u 10 sati našao sam se sa Zoranom Bašićem u Holiday Innu u Sarajevu. Svoj zeleni PoIo parkirao je u Ulici kralja Tvrtka. Taksijem smo otišli do Skenderije, Bašić je išao do hrvatske ambasade, pa smo taksijem do Trgovačke škole gdje je mađarska ambasada, pa na Ciglane, u jedan kafić sav u staklu. Bašić mi je naredio da idem po torbu u prtljažniku njegova automobila Za to mi je dao 1100 DEM. Rekao mi je da torbu odnesem do Ćosićevog stana. Vidjevši da neću, Bašić je pozvonio Ćosiću. Ćosić se spustio i uzeo torbu. Iz kafića sam sve vidio. Tvrdim da je Ćosić, za kojeg sam znao da je Leutarov vozač, uzeo kofer zato što je morao. Da nije, bio bi mrtav" Bašić je zatim tražio da svjedok ide s njim u Kiseljak.

Svjedok na kraju tvrdi da su Leutara htjeli ubiti "jer je bio protiv trećeg entiteta. HDZ ga je postavio za doministra policije, a on umjesto da radi što treba, štitio je interese SDA i ministra policije Mehmeda Žilića". S tim informacijama svjedok je "tri, četiri puta išao do Faika Lušije". Odvjetnici su zatražili da se sasluša. Lušija, jedan od čelnika federalnog MUP-a, koji se smatra najzaslužnijim za ovakvu konstrukciju optužnice za ubojstvo Leutara.

Prije iskaza svjedoka 30, pročitan je iskaz svjedoka 31, čiji zadatak je bio provjeriti točnost iskaza svjedoka 30. Opisao je kako su se našli u Zagrebu na terasi hotela Dubrovnik s Andabakom. Svjedok 30 od Andabaka je tražio napravu kakvom je ubijen Leutar da ubije čovjeka, ali ne i ženu i djecu s njim u autu. Andabak je rekao da to treba nabaviti iz Londona, za 5000 DEM i još toliko za postavljanje. Svjedok 30 treba donijeti fotografije osobe i novac, a odradit će generalov čovjek. Za deset dana našli su se u Dalju. Andabak je rekao da je naprava spremna, ali svjedok nije donio novac i fotografije.

“U kafani Jeruzalem našli smo se s Comom. Otišli smo do Jablanice, do restorana Zdrava voda. Prije restorana s desne strane je slijepi put. Na njemu je bio parkiran Golf trica. Dovezao ga je Ćosić koji je cijelo vrijeme sjedio u restoranu. U Golfu je bio kofer sive metalik boje. Mario Miličević iz Mostara izvadio je svoju torbu i oni su na Golfu nešto montirali. Nisam se htio petljati ali sam siguran da su montirali bombu, u roku od 10 do 15 minuta. Ja i Como otišli smo do kafane u Vraniću. Tamo je bio Andabak. Nije bilo nikakve sumnje da je on sve organizirao. Opet je pričao o kosovcu kojeg treba ubiti. Nakon par dana nazvao me Como da se moram naći s Jedinkom Bajkušom i Tatjanom Zajić. Našao sam se s njima pored Ciglana. Tek kasnije sam čuo da je taj dan eksplodirala bomba pod Leutarivim autom”, stoji u iskazu.