Našoj vladi bilo je teško pregovarati s Deutsche Telekomom zbog medija. Gnjave je već mjesecima pričama o teškoj situaciji u državnom proračunu, spominju čak riječ "bankrot", čačkaju po pregovorima pa objavljuju pojedinosti a da nikoga na Markovu trgu nisu pitali smiju li to činiti. Sve je to bitno oslabilo pregovaračku poziciju prodavatelja jer je kupac iz medija znao da Hrvatskoj jako treba novac od prodaje 16 posto dionica HT-a.

Sve je to premijer Račan elaborirao na izvanrednoj konferenciji za novinare o stanju državnih financija i nije pritom čak ni zamucao. Pa nisu pregovore otežali napisi o krizi proračuna, nego kriza, sama, izazvana još u trenutku kada se sastavljao proračun za ovu godinu. Lijepo su u njemu Deutsche Telekomu i svim drugim potencijalnim ulagačima napisali da od privatizacije očekuju silne milijarde kuna i svakom je bilo potpuno jasno da je bez toga novca država u velikoj nevolji. Kada se kuća ili automobil prodaju hitno i kada se moraju prodati da bi se platila neka neodgodiva obveza ili jednostavno preživjelo, logično je da kupac ruši cijenu. Posebno ako je tržište zasićeno takvom robom pa joj cijena i inače pada, kao što je to slučaj s dionicama telekomunikacijskih kompanija svuda u svijetu.

Svojom izjavom premijer je mogao uvrijediti i Deutsche Telekom jer ispada da tamo sjede nekakvi početnici kojima hrvatski novinari trebaju reći kakva je situacija s državnim financijama. A možemo se kladiti da Deutsche Telekom zna bolje od bilo kojeg hrvatskog novinara stanje u našem proračunu jer je financijski dovoljno jak da si može priuštiti skupljanje takvih informacija i jer je za njih zainteresiran.

Kada potpredsjednik Linić potakne s nekoliko rečenica rast dionica, recimo Privredne banke od 25 posto i Riječke od 11,84 posto, to je u redu. No, kada se objavljuju informacije o tome kako se puni i kako se troši državna blagajna ili kako se prodaje imovina koju su svi građani stvarali, onda nastaje velika frka u državi.