ZAGREB, 5. srpnja - Filozof i političar dr. Ivan Čehok javno se i jasno, baš onako liberalno kako zna, tjedan dana prije sjednice Velikog vijeća HSLS-a, založio da se stranka podvrgne procesu pomlađivanja i političkog preustroja. »HSLS ne smije biti stranka karizmatskog vođe u kojoj će sve počivati na jednoj osobi, već moramo postati, vertikalno i horizontalno, dobro ustrojena birokratska organizacija, što bi stranke trebale biti«, rekao je Čehok.

Svoj će politički zahtjev ovaj utjecajni liberal vjerojatno i službeno ponoviti pred svojim stranačkim prijateljima, na subotnjoj sjednici Velikog vijeća HSLS-a, u zagrebačkom Europskom domu. Kao i mnogo puta do sada, taj će politički stav izvanliberalni krugovi vjerojatno protumačiti kao novi sukob »mladih liberalnih lavova« sa svojim vođom ili, barem, s »liberalnom gerontokracijom«.

Doduše, i sam svjestan mogućnosti takvog iščitavanja rasprave o novim, ili barem drukčijim idejama, Čehok pokušava dodatnim pojašnjenjem preduhitriti takva »tumačenja«, koja u pravilu završavaju zaključkom o navodnim raskolima u HSLS-u. Priznajući kako mu je Dražen Budiša neupitan politički uzor, dr. Čehok nastavlja: »To je rijedak naš političar s jasnom osobnom životnom okosnicom, u kojoj se prepoznaje i patnja i stradanje, ali i ljudsko dostojanstvo. To je doista čovjek koji ne zna lagati, prešućivati i nikada se neće odreći prava na svoje mišljenje, bez obzira na moguće trenutne političko-pragmatične sankcije ili posljedice u javnosti«.

Njegov je politički stav, i o stranci i o predsjedniku, jasan, pa ipak, na sjednici Velikog vijeća HSLS-a, na kojoj će predsjednik Budiša podnijeti dva izvješća - o radu stranke i o rezultatima lokalnih izbora, Čehokova načelna rasprava može otvoriti Pandorinu kutiju iz koje će prokuljati i neka druga nezgodna pitanja o izbornoj krivnji i izbornim zaslugama, o slavnoj prošlosti i neizvjesnoj budućnosti HSLS-a. Može se, također, očekivati sudar dviju ideja o načinima kako izaći iz političke krize. Neće biti neočekivan ni prijedlog o potrebi novog ustroja stranke niti će se, u sklopu toga, izbjegavati pitanje eventualne odgovornosti čelništva HSLS-a, pa i samog Budiše, za nepobitan politički pad najstarije stranke u demokratskoj Hrvatskoj.

No, ono u što je teško zasad vjerovati su prognoze zlogukih proroka da će i sama rasprava o škakljivim pitanjima automatski dovesti do raskola stranke (kojega, ovaj put, ne bi preživjela) i odstupanja Budiše s predsjedničkog mjesta. Liberali će se i ove subote »čerupati«, ali njihove razlike više nisu tako »dubinske« da bi mogle još jednom izazvati raskol, sličan onome kad je Gotovčeva frakcija otišla i osnovala vlastitu stranku, LS. Budiša je za liberale još uvijek takav moralni autoritet da ni onaj drugi - okrnjen politički - ne može prouzročiti odlazak s čelne pozicije.

Činjenica je da unutar HSLS-a postoje dva krila, jedno koje je, uvjetno rečeno, državotvornije, i drugo, kozmopolitskije. Međutim, predstavnici tih dvaju polova istog liberalnog tijela uvijek su mogli otvoreno iskazivati svoja različita politička stajališta bez posljedica. U HSLS-u se, naime, groze »demokratskog centralizma«.

Uostalom, sam je Čehok odgovorio zašto sedamdesetak članova Velikog vijeća ove subote sigurno neće tražiti ostavku svog predsjednika, iako statutarno to mogu. »Uvjet opstanka u hrvatskoj politici je muljanje i traženje izgovora, izlika i opravdanja, biti prevrtljiv, prilagođavati se okolnostima, tražiti trenutne saveznike, ugađati svoj lik i djelo prema onome što javnost želi čuti. Osobe s jakim identitetom, poput Budiše, postaju previše principijelne, previše ukočene, njihova se sloboda shvaća kao eksces ili kao nekakva taština i oholost.« Liberali su u stupici!