Večernji list: 06. 07. 2001.
Ni Račan nikada nije ostavljao pismene tragove
* Ne mislim da je ugostivši Pašalića Stanković iskazao hrabrost vrijednu spomena. Ali se, kao i mjesec dana kasnije Romano Bolković, pokazao naivcem koji je nasjeo priči o Pašalićevoj političkoj genijalnosti * Ne znam što je Stanković tom inverzijom htio; ili pokazati kakvih sve novinara - kao i političara - ima,
ili je izabrao Malenicu da pred političarima obrani čast našega cehaSamo zato što mu je sjećanje pogubno a zaborav spasonosan, Ivić Pašalić nam baca rukavicu u lice. Bez obzira što bi mu zbog toga moglo biti hladno. S Romanom Bolkovićem kao da je razgovarao ne Pašalić već vazda razborit, umjeren, dobronamjeran ali nepovodljiv don Ivan Grubišić.
- S obzirom na liste podobnih i nepodobnih, trebalo je hrabrosti da me se pozove na dalekovidnicu!
Što je u toj tvrdnji neobično?
Ukoliko zanemarimo autora - ništa. Pogađate, o crnim je HTV-ovim listama govorio nitko drugi nego Ivić Pašalić, nakon Tuđmana i Šuška zasigurno najveći moćnik protekloga desetljeća. Upravo je HDZ, s Pašalićem u nimalo sporednoj ulozi, do vulgarnosti primjenjivao tezu:
- Tko vlada televizijom, vlada i državom!
Mnogi hrvatski intelektualci, borci za ljudska prava i, dakako, kritičari vlasti devedesetih nisu mogli na Prisavlju ni nos pomoliti. Tada su postojale crne liste, svjedoče hateveovci prvim seansama danas zbog Merlićeva i Matkovićeva privatiziranja neuvjerljivog Foruma 21. Znalo se tko su jako poželjne a tko jako nepoželjne osobe. I nije ni najvećom urednikovom zabunom, naivnošću a niti pak hrabrošću - koje na HTV-u uglavnom nije bilo - u neku od emisija mogao zalutati Ivan Zvonimir Čičak ili Vlado Gotovac. Ne mislim da je ugostivši Pašalića Stanković iskazao hrabrost vrijednu spomena. Ali se, kao i mjesec dana kasnije Romano Bolković, pokazao naivcem koji je nasjeo priči o Pašalićevoj političkoj genijalnosti.
- Pašalić se nije potpisao ni na što osim na vjenčani list, a i to postaje upitno! - konstatirao je, neukusno podilazeći svom negdašnjem stranačkom drugu, Romano Bolković, iskazujući nepoznavanje osnova politike, vladavine i državnoga ustroja. Pa, na što bi se to Pašalić trebao uopće potpisati?! Je li ikad bio u izvršnoj vlasti?
Prije dvadesetak godina, jednog događajima siromašnog nedjeljnog popodneva, razgovorom o odnosu medija i vlasti s filmskim sam kritičarem Mirom Modrinićem kratio vrijeme. I on je sedamdesetih zbog političkih pritisaka morao otići s mjesta urednika Večernjakove kulture. Zanimale su me, naravno, pojedinosti. Pozvao je u CK sve urednike nitko drugi nego Ivica Račan s nakanom da ih uputi - s onom, kad je u pitanju reduciranj
e nečijih sloboda i prava, poznatom političarskom floskulom: - U ova teška vremena! - kako treba uređivati, odnosno, pisati. Nije to bio razgovor ravnopravnih, jer o pisanju i novinarstvu političari nisu znali, kao ni dan-danas, mnogo, već je vlast, personificirana u Račanu, odredila pravila po kojima se treba ponašati. Čim se vratio iz CK, gospodin Modrinić je sjeo za pisaći stroj i napisao glavnome neopozivu ostavku.I kakve veze sada ima ta priča s Pašalićem?
Ni tada, u vrijeme rigidnog socijalizma i antidemokracije, naputak kako treba uređivati novine nije nitko potpisao. Stoga ni Račan nema, poput Pašalića, svojih "pismenih" tragova. Postoje jedino svjedoci koji se, ukoliko nisu imali trunčicu građanske hrabrosti, danas stide uopće priznati koliko su se zbog kruha svagdašnjega morali sagibati. Činjenice da je Ivić Pašalić - ne zbog svoje genijalnosti, već velike moći Tuđmana i HDZ-a te, ponajviše, straha pred tom moći - s Pantovčaka više oblačio nego vedrio te da o tome postoji vrlo malo dokumenata s još manje njegovih potpisa, govore o nakaradnostima sustava i manjkavoj demokraciji.
I samo još jedna rečenica iz Bolkovićeve emisije "2 u 9":
- Vlast bahato i arogantno odbija svaku ideju iz oporbenih redova!
A od koga su to naučili?
Je li Bolković reagirao na tu rečenicu?
Nije u njoj, vjerujem, ni prepoznao razlog za potpitanje već je čitavu emisiju puhao u isti rog. A to s novinarstvom više nema nikakve veze.
Pljusku je zanatu o posljednjoj ovosezonskoj emisiji "Nedjeljom u 2" dao i Aleksandar Stanković.
Čime?
Nakanio je završiti efektno, ekshibicionistički, šoumenski, pa je za glavnu gošću pozvao pričljivu kolegicu Anitu Malenicu, s kojom su, uz njega, trebali razgovarati političari Jadranka Kosor, Dorica Nikolić i Vladimir Bebić. Dobra, ali odabirom protagonista upropaštena ideja. No, ne znam što je Stanković tom inverzijom htio; ili pokazati kakvih sve novinara - kao i političara - ima, ili je izabrao Malenicu da pred političarima obrani čast našega ceha. Ovo posljednje daleko bi bolje obavio novinar kojem su moral, istina i etika ispred busanja u domoljubna prsa, novinar koji neće zbog osobne frustracije i iskustvene percepcije gotovo sve medije etiketirati sluganskima, te novinar koji neće svako pitanje, komentar ili repliku svesti na mjeru svoga skučenoga svijeta i svjetonazora.
Zar se igdje u svijetu demokracija mjeri po broju oporbenih medija? Ne, već nenavijačkih i onih medija koji pišu slobodno, bez ičijega političkog tutorstva. I zbog čega bi oporbeni mediji, pa i onda kad su oporba oporbi, uživali bezrezervno pravo na pozitivan predznak? Umjesto da vlast kontroliraju, kao glas javnosti i, prije svega - savjesti, mediji se, po onome što je nastupom i anegdotama sugerirala Anita Malenica, s vlašću dogovaraju o mirnoj koegzistenciji.
Veliki umjetnici stvaraju velika djela. I zato hvala Raosu, Vrdoljaku, Šovagoviću, Vlasti Knezović, Lepetiću, Šerbedžiji, Guberini, Srdoću... na majstoriji zvanoj "Prosjaci i sinovi". Uživajte.
Jadranka Kosor, u posljednje vrijeme miljenica medija, gostujući kod Željke Ogreste, koja nije znala - po običaju - o čemu bi s njom razgovarala, izrekla je i ovu tvrdnju:
- Grozan je posao biti direktor HRT-a!
Jest, za savitljive karijeriste i pozere koji ne znaju što bi s HRT-om ali znaju što bi i kud - nakon Prisavlja - sa sobom.
Branko Vukšić