Čini se da se premijer Ivica Račan na kratkom godišnjem odmoru na Kvarneru uistinu odmarao - u društvu svoje supruge Dijane Pleštine i starog prijatelja Damira Vrhovnika - a da nije previše razbijao glavu o tome kojeg će ministra smijeniti i koliko će duboku rekonstrukciju Vlade provesti tijekom srpnja. Velike rekonstrukcije Vlade neće ni biti, jer se Račan priprema samo popuniti mjesta ispražnjena zbog ostavki. Veće zahvate izbjegava, jer se boji da će se petorka zbog toga posvađati, vladajuća koalicija urušiti, a Hrvatska suočiti s prijevremenim izborima.

Može se to zaključiti iz informacija koje su proteklog tjedna doprle iz političke okolice Banskih dvora. Svi se slažu u jednome: Vlada će doživjeti samo “malu rekostrukciju” u kojoj će se do 15. srpnja popuniti prazno mjesto ministra pravosuđa Stjepana Ivaniševića, naći novog ministra europskih integracija umjesto Ivana Jakovčića, te dovesti neke nove ministarske pomoćnike, jer su dvojica, primjerice, dali ostavke nakon što su doživjeli automobilske nesreće vozeći u pripitom stanju.

Smjene ministara, tvrdi se, teško se mogu dogoditi, a još je teže zamisliti da će Račan svojim koalicijskim partnerima predložiti ukidanje prekobrojnih ministarstava ili prijeko potrebnu reorganizaciju cijele Vlade. Da bi se ukinula ministarstva, morao bi se promijeniti Zakon o Vladi, ali o tome prošli tjedan u Banskim dvorima nije bilo ni riječi, iako se u njima hitno pripremaju izmjene mnogih zakona o kojima će Vlada raspravljati već na izvanrednoj sjednici u utorak, a Sabor tijekom cijelog srpnja.

To znači da Ministarstvo europskih integracija, kako stvari sada stoje, neće biti ukinuto, a najizgledniji kandidat za ministra ostaje Neven Mimica. Ingrid Antičević (SDP), pak, povećala je izglede da postane ministrica pravosuđa, jer su ostali iskusniji kandidati odbili tu dužnost - bilo da je riječ o Mati Arloviću, Ivi Josipoviću, ili Snježani Bagić koju mnogi u vladajućoj koaliciji ne žele ni vidjeti na tom mjestu.

Da u Vladi ne trebaju nikakvi radikalni potezi, Račan je dao do znanja kad je početkom tjedna javnosti zadovoljno poručio da proračun nije pred bankrotom i da je financijsko stanje u državi daleko bolje nego što to tvrde kritičari. U samo jednom danu Vlada je prodala dio Hrvatskog telekoma i emitirala euroobveznice, osiguravši tako 5,5 milijardi kuna za popunjavanje manjka u proračunu. To novo zaduživanje znači da će Vlada dobiti predah za reforme, pri čemu će još odlučnije nastaviti štednju, ali ne na račun mirovina i dječjih doplataka, čime je Račan pokazao da na jesen ne želi potezati vraga za rep i da hoće što veći socijalni mir. No, premijer je tim istupom zapravo stao u zaštitu ministra financija Mate Crkvenca nakon što su njegovu ostavku, zbog teškog stanja u proračunu, neizravno zatražile Vesna Škare Ožbolt (DC), ali i Đurda Adlešić (HSLS).

Već danima se šuška i o smjeni ministra obrane Joze Radoša, ali ni to ne treba preozbiljno shvatiti. To je nemoguće izvesti jer je Radoš najjači čovjek Dražena Budiše u Vladi, kao što su Slavko Linić i Mato Crkvenac za Račana gotovo nezamjenjivi. Govorkanja o Radoševoj smjeni zapravo su pritisak na ministra obrane da prestane oklijevati u smanjivanju broja zaposlenih u svom resoru, jer je Šime Lučin taj bolni potez već započeo. Nagađanja o smjenama ne mogu se shvatiti drukčije nego kao prikrivena svađa između SDP-a i HSLS-a i postavljanje uvjeta u stilu: ako treba otići Crkvenac, onda će biti smijenjen i Radoš. Bude li maknut Fižulić, mora ga slijediti i Linić - i tako dalje. To što je i Zlatko Tomčić ovih dana od Račana iznenada zatražio veće zahvate u Vladi - iako je donedavno bio protiv toga - također je teško shvatiti drukčije nego kao vjerojatnost da je netko počeo potajno zahtijevati i smjenu HSS-ovih ministara.

Sve to daje dio odgovora na pitanje zašto premijer ima svezane ruke i zašto će izbjeći veliku rekonstrukciju Vlade: zato da ne bi izazivao vraga i da bi očuvao njezinu stabilnost, po mogućnosti do kraja mandata. Sam Račan već je nekoliko puta rekao da se ne želi baviti reorganizacijom Vlade na sredini mandata, jer bi to njegovoj ekipi oduzelo previše dragocjenog vremena, te da je takav zahvat moguće izvesti samo na početku (sljedećeg) mandata, ako ga dobije.

Time je premijer indirektno priznao da je šestorka došla na vlast bez ikakve koncepcije o reformi državne uprave, već da je samo uskočila u hlače koje joj je ostavio HDZ. Zapravo, cijelo vrijeme koalicija krpa hlače naslijeđene od “velikog brata”, a problem je u tome što nitko pojma nema kroji li već sada, u potaji, nove hlače, ili će i sljedeće izbore dočekati nespremna - onako kako je koncem 1999. godine, zajedno s HDZ-om, bez pravog programa dočekala Tuđmanovu smrt. Upravo nedostatak prave koncepcije dodatni je razlog zašto hrvatska koalicijska vlada danas stalno radi na rubu vlastite krize. Većinu problema rješava u hodu, onako kako ih voda donese, a ko je za zemlju u razvoju, koja se nalazi na rubu kriznog područja na Balkanu, više nedopustivo.