Ako je doista točno da je premijer Ivica Račan odustao od rekonstrukcije Vlade, kao što se to govori po Banskim dvorima, onda se doista treba zapitati: kako će Račan provesii teške reforme u državi kada ne može reformirati Vladu? U odnosu prema reformskim zahvatima koje treba odraditi u državnoj upravi i gospodarstvu, promjene u sastavu Vlade obična su dječja igra. Zbog toga što Vladu čini pet stranaka, istina, promjene ministara malo su zahtjevniji posao nego u jednostranačkoj vladi jer treba dobiti suglasnost koalicijskih partnera. Rekonstrukcija Vlade, međutim, traži puno manje mudrosti, odlučnosti i hrabrosti nego što to traže reforme i upravo stoga je zabrinjavajuća Račanova taktika "korak naprijed, dva natrag".

Zbog ponašanja samog premijera, koji je već pet-šest puta javno najavio promjene u Vladi, a onda odustao od njih, rekonstrukcija sama po sebi više nije ni važna. Glavni problem Banskih dvora više nije pitanje treba li ili ne treba smijeniti nekog ministra već činjenica da je Račan obezvrijedio svoju vjerodostojnost i opetovano dokazao svoju neodlučnost. Ako čega fali ovoj Vladi, onda je to odlučnost! A ako tko zaustavlja odlučnost već na vratima Banskih dvora, onda je to šef Vlade. Najgore od svega jest to što ni na svojim pogreškama Vlada ne uči.

Primjer privatizacije Hrvatskog telekoma dobra je lekcija iz koje bi Račanova ekipa trebala izvući poučak. Zbog neodlučnosti oko modela daljnje privatizacije, zbog različitih stavova potpredsjednika Slavka Linića i ministra Goranka Fižulića, zbog uvjetovanja proračuna prihodom od prodaje HT-a i zbog niza drugih “zbog", Vlada je uspjela prodati 16 posto dionica HT-a Nijemcima u zadnji čas, 500 milijuna eura utrpala je u zadnji vlak, i pri tome izgubila barem 50 milijuna eura. Naravno, nije priznala svoje propuste, već je za sve optužila medije.

I sve bi bilo dobro da je bar sada shvatila pogrešku, ali nije. Dogovor s Njemcima nije se ni ohladio, a ministri su već počeli novu rundu nadmudrivanja oko daljnje privatizacije HT-a. Linić najavljuje da će država zadržati kontrolni paket od 35 posto udjela u HT-u, Fižulić obećava javnu ponudu za 21 posto dionica (IPO) već najesen, ministar Pančić dogovara s braniteljima podjelu paketa od sedam posto dionica, itd. A svatko tko imalo razumije proces privatizacije HT-a, zna da jedno isključuje drugo, odnosno da nije moguće realizirati sve što ministri najavljuju. Kakav IPO može provesti Fižulić ako država zadrži 35 posto i Pančić podijeli sedam posto dionica?

Daljnju privatizaciju HT-a moguće je izvesti po nekoliko modela ali u Vladi još ne znaju ni sami koji je model najbolji jer svaki ministar valjda ima svoju viziju. I kada se za koji mjesec ponovo pojavi problem oko HT-a, vjerojatno će opet novinari biti krivi za industrijsku špijunažu. A svi ministri sjedit će na svojim mjestima jer šefu Vlade ljetos nije bilo dosta sedam dana krstarenja po Jadranu da odluči kako Vladu učiniti boljom, efikasnijom i odlučnijom. U velikim transakcijama poput privatizacij HT-a i važnim reformama poput promjene sustava plaća u državnim službama, na žalost, ne pomaže vrsna politička kombinatorika Ivice Račana.

Za rješavanje trzavica unutar SDP-a, za svađe sa HSLS-om ili za nadmudrivanja s predsjednikom Mesićem, šefu Vlade itekako koristi njegovo iskustvo političkog kombinatora, ali ta Račanova vrlina ne otvara druga vrata i ne pomaže boljoj provedbi reformi. Ponovo kažem da nije važno hoće li se SDP i HSLS dogovoriti oko smjene ministra obrane Joze Radoša i ministra financija Mate Crkvenca, već je puno važnije da MORH napokon počne reformu vojnog sustava koja stoji na mrtvoj točki te da Ministarstvo financija više prestane krivo planirati državni proračun?!

Ali kako će Račan natjerati Radoša da reformira MORH, kada se ne može dogovoriti s Budišom oko smjene ministra koji ne provodi Vladinu reformsku politiku? Samo odlučnost može pomoći i Račanu i njegovoj vladi, a budući da odlučnost još ne stanuje u Banskim dvorima, pred Hrvatskom je ne samo vruće ljeto, nego i vruća jesen, vruća 2002. godina,... Nadajmo se da dalje ne treba nabrajati i da će budućnost ove zemlje prestati ovisiti o tome koliko je Budiši važan Radoš, koliko Račanu Crkvenac, a koliko Vesni Pusić ministar Čačić.