Pokušaj premijera Račana da postigne nacionalni konsenzus oko izručenja dvojice generala Domovinskog rata Haaškom tribunalu — nije prošao. Njegov strateški partner, Dražen Budiša, povukao je vjerodostojan potez do kraja protiveći se izručenju po zapovjednoj odgovornosti, kako je to zagovarao i u vrijeme donošenja saborske Deklaracije o Domovinskom ratu. I naglo konzultirani oporbeni čelnici Sanader i Granić nisu dali podršku odluci da se poštuje volja Međunarodnog suda u Haagu.

Račan se dobrim dijelom sam doveo u nezavidnu situaciju nakon što je hrvatska javnost prihvatila mogućnost da se u Haagu sudi i hrvatskim vojnicima i časnicima kada im Tribunal dokaže individualnu krivnju za zločine. Najnovije optužnice su, naime, po pravilima Haaškog suda tajne. Sadržaj im se iščitava iz Račanovih natuknica o "neprihvatljivim elementima, reviziji naše novije povijesti, borbi za poštivanje naše borbe za neovisnost". Račan je, dakle, tražio bianco povjerenje na neviđeno, a nepoznanicom je ostavio i sadržaj svoga prigovora mjesec dana nakon što nikoga od svojih koalicijskih partnera nije upoznao ni s golom informacijom o tome koga se optužuje, zašto, s kakvim dokazima?! Točno je da Račan ima odgovornost čuvanja tajnosti haaških optužnica, ali je još veća njegova odgovornost čuvanja nacionalnog interesa. Izostanak informacija, uz to, nikad ne pridonosi smirivanju tenzija. Naprotiv. A to je pravilo koje iskusni Račan dobro zna.

Haaški slučaj ozbiljno je uzdrmao i Vladu koja sada ima već šest članova u ostavci. Tko će zamijeniti četvoricu HSLS—ovih ministara? Hoće li Budiša predložiti nove članove u Račanov kabinet ako ostaje u koaliciji? Hoće li se ostali članovi petorke složiti s mogućnošću da HSLS ostane u koaliciji i ponudi nove ministre u zamjenu za sadašnje? Sve su to pitanja na koja još uvijek nitko ne zna odgovor.

Javnost ne zna optužuju li se generali za konkretne zločine koje su počinili ili nisu spriječili da se učine ili im se sudi za to što su oslobađali svoju zemlju. Krivce nitko ne misli braniti, ali ni nevine nitko nema pravo izručivati u strahu od sankcije. To pravilo vrijedi i za Hrvatsku kojoj sada uporno podmeću Srbiju kao mjeru stvari, čak i u teškoj gospodarsko-socijalnoj situaciji u kojoj se nalazimo.