Još u proljeće 1998. godine na adresu tadašnje, HDZ-ove vlade stigli su zahtjevi tadašnje haaške tužiteljice Louise Arbour za razgovor s generalima Rahimom Ademijem i Antom Gotovinom. Obojica su bili pozvani u statusu potencijalnoga osumnjičenika, na identičan način na koji je lani upućen zahtjev generalu Petru Stipetiću. General Stipetić zimus je razgovarao s haaškim istražiteljima.

Veći je nemir u vlasti izazvao poziv upućen generalu Gotovini. No, koliko se kasnije moglo rekonstruirati, i o njemu su novine bile obaviještene prije samog Gotovine. Nijedan nije nikada razgovarao s istražiteljima. Predsjednik Tuđman i hadezeova desnica odlučili su se za politiku izazova, odugovlačenja i opstrukcije suradnje s Haagom, osporavajući mu nadležnost za Bljesak i Oluju. A već su imali vlastiti Ustavni zakon koji ne ostavlja nikakve dileme o izručenju kada je optužnica podignuta.

Haaško tužiteljstvo, naravno, nije odustalo od istrage hrvatskih ratnih operacija. Ali zato su kratkovidnom hrvatskom strategijom srpski (obavještajni) lobiji dobili širi prostor za djelovanje.

Nacrt optužnice, u koju je samo trebalo staviti imena, a pisana je tako da se može staviti bilo koje ime, bio je završen već u proljeće 1999. godine, kada se rusko-srpski lobi u tužilaštvu potrudio plasiti ga u New York Times, požurujući time Arbourovu da optužnicu i potpiše. Ta vrsta pritiska nije uspjela. I njezina nasljednica Carla del Ponte nalazila se nekoliko puta pod istim pokušajem prisile, kada bi njezin zamjenik Graham Blewitt posijao priču u medijima da su optužnice protiv Hrvata već zgotovljene. Nakon što je postalo izvjesno da u Haag stiže Milošević - čije je neizručenje hrvatska strana, nastojeći dobiti na vremenu, često navodila kao psihološku barijeru za izručenje optuženih Hrvata - bilo je samo pitanje trenutka i američko-srpskoga dogovora kada će optužnice biti potpisane. Prije ili poslije ljeta? Za nagradu Đinđiću, bilo je prije.

No, da je tadašnja vlast umjesto inatu pribjegla suradnji, upoznala istražitelje sa svojom stranom priče, opće postavke optužnica zasigurno bi bile drukčije. Lažirane se optužbe, pokazuje dosadašnje iskustvo, mnogo lakše pobijaju prije nego što dospiju do sudnice, nego u samoj sudnici. A kada je optužnica jednom podignuta, nema načina da se izbjegnu uhićenje i izručenje. Postoje samo različiti stilovi izručenja. Račanova vlada želi to učiniti tako da sačuva imidž kooperativne vlade i time osigura bolju poziciju u daljnjim razgovorima. HDZ-ova vlast činila je to tako da digne naciju na noge, dovede zemlju pred sankcije, a onda - ispuni ultimatum, zadržavajući imidž problematične vlasti.

V. Starešina