Stranačka stega obilježila je posljednjih deset godina hrvatskoga političkog života. Sve odluke u Saboru koje su bile sporne dobivale su svoj legitimitet poslušnim dizanjem ruku tadašnje većine, uz burne reakcije oporbe. A onda je oporba došla na vlast...

Ako je itko grmio protiv mrskog pojma zvanog stranačka stega, onda su to bili Budišini liberali. Najnovijije primjer bilo splitsko raskidanje koalicije sa SDP-om i ostatkom petorke, čija je posljedica ustoličenje Ivana Škarića za gradonačelnika. Sve su lokalne podružnice neovisne u svome odlučivanju, ne možemo utjecati na to za koju će od ponuđenih opcija glasovati pojedinci, sve su to bile tvrdnje iz liberalnog tabora koje su govorile daje HSLS, bar kad je dolazak na vlast u pitanju, vjeran ideologiji koju ima kao dio svoga imena. No, jesu li Dražen Budiša i vodstvo njegove stranke potpuno iskreni u navodnom poštivanju volje svojih "sustrančara"? Na primjeru Vladina glasovanja o poslušnosti prema Haagu vidi se kako i liberalizam može imati svoju stegu, pa je onda sve one koji istupe iz njezinih okvira vodstvo HSLS-a spremno ne baš nježno razvaliti po prstima. Od pet Budišinih ministara samo je jedan bio izričito protiv nastavka suradnje s Carlom del Ponte, dvojica su bila suzdržana, a dvojica za Račanovu koncepciju suradnje s Tribunalom. Nakon toga, i odbijanja Alojza Tušeka da podnese ostavku, poput ekspresnog vlaka na glavu ministra pomorstva, prometa i veza te vicepremijera Gorana Granića svalio se gnjev zbog nepoštovanja stranačkih uputa. Najavljene su stegovne mjere u njihovim županijskim organizacijama, s prijetnjama sasvim mogućeg "crvenog kartona" na članstvo u stranci.

Istina je, težina očuvanja lokalne vlasti, makar i u drugom gradu po veličini, teško se može usporediti s odlukom koju Budiša sam naziv sudbinskom za budućnost zemlje. Međutim, oštra reakcija na ministarsku neposlušnost upućuje na tezu da je višekratno i slabo uvjerljivo pranje ruku od poteza Škarića i srodnih mu "slučajeva" definitivno dio politike soajal-liberala prema koalicijskim partnerima. Politike koja se može svesti na tvrdnju da Budiša voli iskazivati potporu savezu s Račanom samo kad mu to odgovara, a vrlo je spreman na skretanje kad god smatra da bi mogao nešto ušićariti, bila to potpora dijela biračkog tijela dosad vjernog onima koje je sa SDP-om 3. siječnja rušio ili pak osvajanje još jedne gradonačelničke fotelje za svoga kandidata. Zbog takve situacije vrlo će zanimljivo biti parlamentarno glasovanje o povjerenju Vladi. Stranačka stega u ostalim strankama učinit će da će mnogo toga ovisiti o Budišinu rejtingu u stranci. Dođe li do "pobune" i medu zastupnicima, Budiši preostaje vjerojatno samo traženje novih partnera. Vjerojatno medu strankama koje ga ionako tako spremno svojataju.