Novi list: 11. 07. 2001.

DIE TAGESZETUNG: KRIZA VLADE U HRVATSKOJ ZBOG SURADNJE S HAAGOM

Ples na tankom ledu

Činjenica da HSLS nije znao bolje doli izborni poraz prikriti populističkom teatralnom grmljavinom i što je odmah poslije toga preuzeo zahtjeve radikalne desnice - to ipak pokazuje koliko je još tanak led po kojemu u Hrvatskoj plešu

Ostavke trojice hrvatskih ministara i potpredsjednika vlade, svih iz redova Hrvatske socijalno-liberalne stranke HSLS, ponajprije je teatralan potez. Noćne, na brzinu sazvane sjednice vlade na kojima se radi o izručenju 'naših generala', najpogodnije su da se na općinstvo ostavi dojam. Treba jasno razabrati da i poslije Tuđmanove smrti još ima pravih hrvatski nastrojenih muževa u državnom vrhu koji stoje uz vrijednosti nacije, ponajprije uz 'Domovinski rat' 1991. - 1995. Oni žele pokazati: mi nismo mekušci skloni kompromisima koji plešu kako UN-ov haški sud svira.

No iza jakog poteza krije se banalnost. Koalicija šest stranaka kojima treba zahvaliti smjenu Tuđmanove stranke HDZ 3. siječnja 2000., zadnjih se mjeseci raspada. To i iznenadni nacionalni porast adrenalina četvorice članova vlade koji su dali ostavku posljedica su općinskih izbora održanih prije nekoliko tjedana. Liberali su na njima bili najveći gubitnici. Još prije godinu dana iza socijaldemokrata druga stranka po važnosti antituđmanovske koalicije, sada na općinskim izborima djelomično nisu dostigli ni prag, odnosno pet posto.

Regionalna stranka IDS (Istarski demokratski sabor) koja je također na općinskim izborima doživjela gubitke, prije deset je dana izišla iz koalicijske vlade. Vrlo uspješan ministar za europska pitanja Ivan Jakovčić uzeo je šešir i posvetio se biračkoj bazi poluotoka na sjeveru Jadrana koji upravo doživljava turistički boom.

No kod populističke ostavke četvorice ministara izaziva strah to što je nacionalno konzervativni HSLS odbijanjem izručenja manje ili više preuzeo zahtjeve ekstremnih desnih stranaka: Tuđmanova HDZ-a, Hrvatske stranke prava čiji predsjednik rado odijeva crne košulje i demokršćana koji tom nazivu u Hrvatskoj baš ne čine čast.

Taj desni blok je de facto ojačan polupristupom socijal-liberala. Njihov akcijski savez s opasnim, politički i socijalno u ratu pljačkaškim udrugama boraca time se pokazuje uspješnim. To nije bezopasno, jer ti ljudi nimalo ne drže ni do predsjednika Stipe Mesića kojega nazivaju Srbinom, ni do predsjednika vlade Ivice Račana, 'crvenog komunista', ni do predsjednice narodne stranke Vesne Pusić. I nju vrijeđaju da je Srpkinja i još gore, da je kurva. Najvažniji glasnogovornik boraca Liović sa svojeg je kućnog bara čak donio jednu ploču: pristup ženama, psima i Židovima zabranjen. Koliko ta ujedinjena desnica kod nas fizički djeluje, vidjelo se naposljetku na prosvjedima za (optuženog za ratne zločine) generala Mirka Norca. Uz odobravanje HDZ-ova vodstva, desni su praktički na dva dana paralizirali zemlju cestovnim blokadama.

Bez HSLS-a predsjednik vlade Ivica Račan više neće imati pouzdanu parlamentarnu potporu za svoju vladu. Prije ili poslije, mnogi komentatori drže: već u jesen bit će dakle novi izbori za parlament, nakon samo polovine legistativnog perioda. No to je i logično. Koalicija šest stranaka obavila je svoj posao. Pobijedila je tuđmanizam i u godinu i pol provela radikalnu reformu Ustava po kojoj je tuđmanovska predsjednička demokracija pretvorena u parlamentarnu. Predsjednička dužnost ostala je bez ovlasti i zapravo ima tek dekorativnu vrijednost. Sva moć u Hrvatskoj sada je u rukama vlade koju nadzire parlament.

Činjenica da HSLS nije znao bolje doli izborni poraz prikriti populističkom teatralnom grmljavinom i što je odmah poslije toga preuzeo zahtjeve radikalne desnice - to ipak pokazuje koliko je još tanak led po kojemu mi u Hrvatskoj plešemo, piše Nenad Popović, sociolog i izdavač iz Zagreba.