BEOGRAD - Dugoočekivani dolazak Slobodana Miloševića u Haag otvorio je, ne samo u zapadnim medijima i analizama, već i u Beogradu, pitanje na čemu će bivši srbijanski i jugoslavenski predsjednik zasnovati svoju obranu pred Haškim sudom. Već se, naime, bez obzira na Miloševićevo početno ignoriranje Tribunala, spekulira hoće li, braneći sebe, nastojati i moći kompromitirati i neke visoke dužnosnike zapadnih zemalja s kojima je godinama tajno i javno pregovarao o ratu i miru na Balkanu. Među Miloševićevim “kandidatima” spominju su lord David Owen, Douglas Hurd, američki državni tajnici Warren Christopher i Madeleine Albright, Richard Holbrooke, nekadašnji šef misije OESS-a na Kosovu William Walker, ali i Rus Viktor Černomirdin, Finac Marti Ahhtisari i drugi.

Na pitanje je li točno da je Milošević spreman u Haagu gavoriti o eventualnim tajnim sporazumima s visokim dužnosnicima Zapada, jedan od njegovih beogradskih odvjetnika Branimir Gugl ocjenjuje kao dezinformacije takve tvrdnje ističući kako je “suština optužnice zapovjedna odgovornost Miloševića kao predsjednika SRJ”. “Bude li on proglašen krivim za Kosovo kao predsjednik SRJ na osnovi zapovjedne linije, tada bi Jugoslavija sve sporove izgubila, a time i pravo na naknadu ratne štete iz vremena NATO-ovog bombardiranja”, smatra Gugl. Ipak, kaže on, ako bi optužnice bile podignute i u vezi s ratom u BiH i Hrvatskoj, “logično je da bi o tome govorio jer su svi čelnici NATO-a i Zapada s njim pregovarali i dogovarali se do ožujka 1999. godine te, ako smatraju daje u to vrijeme bio kriv za zločine u Bosni i Hrvatskoj, zašto su onda svo vrijeme pregovarali s ratnim zločincem”.

Jedan od Miloševićevih suradnika, nekadašnji šef socijalista Kosova, a danas visoki dužnosnik SPS-a i zastupnik u Saveznoj skupštini Živorad Igić ističe da je “Milošević uvijek bio dosljedan, ma što radio i o čemu govorio, i sad je ostao dosljedan”. “Koliko će dotaknuti te ličnosti s kojima je pregovarao zavisi od toga što će se sve ukomponirati u njegovu obranu. Jer, ne može reći: 'Neka Walker uđe sa svojim promatračima na Kosovo, a onda on na Kosmetu locira ciljeve koje poslije NATO bombardira'. Drugim riječima, Milošević može izreći teške optužbe protiv mnogih od njih jer nisu mogli dogovarati jedno na nivou pregovarača, a potom raditi i predlagati nešto drugo. Vjerujem da će u tom kontekstu Milošević imati što kazati.

Dugogodišnji glasnogovornik SPS-a, a sada šef beogradske organizacije ove partije, član njenog rukovodstva i skupštinski zastupnik Ivica Dačić nije baš izričit u odgovoru, ali ne isključuje mogućnost “optužbi radi obrane”. “Vjerojatno bi mogao, sve zavisi... Vidite, koncept Miloševića je da on ne priznaje legitimnost suda, odnosno ukazuje da taj sud predstavlja samo jedno tijelo izvršnog organa svjetske organizacije i da ne može suditi ovako kako sudi - po principu podjele odgovornosti: 70 posto Srbi, 20 posto Hrvati i 10 posto Muslimani.” Na inzistiranje da ipak detaljnije obrazloži svoj stav tko bi sve mogao biti eventualna žrtva Miloševićeve obrane, Dačić lakonski odgovara: “Vjerojatno svi oni koji su bili kod njega na razgovoru.”

Činjenica je, ipak, da Miloševićevi simpatizeri i svi oni koji ga brane i podržavaju, a manje ih je nego što su najavljivali da će ih biti, vjeruju kako balkanski gospodar rata i mira ima “skrivene adute u rukavu” te čeka trenutak da ih iskoristi. Njegov prvi nastup pred Tribunalom takvo što nije čak ni nagovijestio, no onima koji su dobro upoznali njegovu strategiju političkog hazarderstva nije stran zaključak da će promijeniti stav kada shvati da je dotjeran do zida. A zid zatvorske ćelije u Scheveningenu, zacijelo, još nije pravi zid.