S Budišom na čelu hrvatski su socijal-liberali bili domaćoj i svjetskoj javnosti neprepoznatljivi jer ih se nije moglo uhvatiti ni za glavu ni za rep. Nije se točno znalo jesu li nacionalisti ili socijalisti, jesu li liberali ili prirepak Tuđmanovih nacional-komunista iz HDZ-a. Nije se znalo je li Budiša bio vođa hrvatske oporbe ili pripadnik Tuđmanove oporbe. Pored blijedog Račana, Budiša je u koaliciji šestorice bio još politički bljeđi. Bio je kočničar demokratskih reformi i stvaranja pravne države jer je stavljao veto na detuđmanizaciju hrvatskih institucija.

Povijest spojenih posuda Budiše i Tuđmana počela je još 1991. kada je postao dopredsjednik Tuđmanove Vlade, a posebno kada je godinu dana poslije u Washington DC-u pred američkim kongresmenima branio Tuđmanovu podjelu Bosne i Hercegovine sa Slobodanom Miloševićem. Tada su zakonodavci SAD-a bili razočarani u čovjeka koji se predstavljao kao vođa hrvatske oporbe jer nije imao oporbeni stav. Izgubio je predsjedničke izbore jer se kao bivši politički zatvorenik savjesti previše pouzdao u pripadnika režima koji ga je nevinog poslao na robiju. Koalicijski partner Račan se u drugom izbornom krugu nije htio ni pojaviti pored njega pred TV-ekranima jer tko s gubitnicima želi imati posla. Esedpeovci su svoje glasove radije dali Stjepanu Mesiću, isto kao i hadezeovci.

Iako je Slaven Letica 1992. prozvao Budišu hrvatskim Genscherom, postao je 2001. hrvatski Koštunica. Budiša je zakazao kao bivši vođa navodne oporbe, zakazao je kao predsjednički kandidat, ali i kao čovjek, jer nije ispunio svoj zavjet sa pogreba svoga kuma Ante Paradžika da će istražiti i objaviti nalogodavce političkog ubojstva dopredsjednika Hrvatske stranke prava i najprisnijeg suradnika njenog predsjednika Dobroslava Parage. Kada je 1991. ušao u savez s “đavlom” u Banskim dvorima, Budiša nije podupirao demokratska nastojanja Dobroslava Parage i njegovu borbu za hrvatsku nezavisnost i slobodu. Poput HDZ-a i HSLS je 1991. bio za YU-konfederaciju. Njegov kum bio je za hrvatsku nezavisnost i slobodu. Zato je i ubijen. Iako žrtva jugo-komunističkog režima diktatora Josipa Broza Tita, Dražen Budiša nikakvu pouku nije izvukao. Sada su mu svi krivi. Liberalna internacionala ga se odriče jer liberalni Budišin brod bez kormilara tone zbog haaških optužnica. Smatrajući se zadovoljnim što je Franjo Tuđman iz političke arene Hrvatske nasilnim putem izbacio svog oponenta Dobroslava Paragu i HSP, Budiša doživljava istu sudbinu za koju je, međutim, sam kriv jer ne razlikuje dobro od zla. Nikada se nije pokajao za svojih sedam, osam ili devet političkih grijeha.