Praćenje događanja vezanih uz dvije haaške optužnice i odluku Račanove Vlade da se optuženici izruče moglo bi narednih dana jako dobro zabaviti nekoga tko nije državljanin Hrvatske, pa ovdašnja zbivanja promatra kao tuđu pozornicu, dakle bez emocija i lišen straha da će mu se zbog ishoda promijeniti život.

Tog komoditeta mi nemamo jer će sve što se dogodi imati upravo momentalne posljedice na našu sutrašnjicu. Već zato, nitko ovdje ne može ostati hladan prema raspletu aktualne političke krize. Zabrinutost, međutim, multiplicira saznanje da čak i dio ključnih političkih aktera ili uopće ne sagledava činjenice onakvima kakve one objektivno jesu, ili, pak, sasvim svjesno daju na volju populističkim porivima čime će se, drže, omiliti masama. Otkad je Vlada bez većine članova iz HSLS-a odlučila da će neimenovene generale, Gotovinu i Ademija, izručiti na suđenje u Haag, u javnost se, naime, plasira niz posve neinteligentnih prijedloga, neostvarivih zahtjeva i ezoteričnih konstrukcija, koji bi nas tresnuli o zemlju onog trenutka kad bi se na takvim osloncima pokušala formalno sagraditi nova filozofija "suradnje Hrvatske s Haagom". U takve mutne vode Hrvatsku opet zanose HDZ i ostatak desnice, ovoga puta i HSLS, a tek ćemo vidjeti kako će se pod takvim pritiskom snaći SDP i ostatak vladajuće koalicije.

Kao zagovornici takvih akrobacija, HDZ i HSLS su, naime, uspjeli ishoditi izvanrednu saborsku raspravu "o prijedlogu izmjena Ustavnog zakona o suradnji s Haaškim sudom", ma što to značilo, te zatvorenu sjednicu "o zahtjevima Haaga", ma što to značilo. Pristanak da se te dvije teme stave na dnevni red, HSLS je, izgleda, trampio za podršku Vladi kad se u nedjelju o njoj bude glasalo u Saboru. Tu je, međutim, nekoliko stvari ostalo nejasno. Prvo, jesu li zastupnici HSLS-a i HDZ-a doista uvjereni da bi se u sadašnjem sazivu Sabora diglo dovoljno ruku – što će reći dvije trećine – za izmjenu Ustavnog zakona o suradnji s Haagom? Drugo, čak kad bi to i bilo realno, smjeraju li oni, recimo sužavanjem pojma objektivne zapovjedne odgovornosti, derogirati odluku Vlade o izručenjima dvojice optuženih? Treće, da li oni doista vjeruju da bi se, u slučaju izmjene Ustavnog zakona, Haaškom sudu, odnosno zemljama članicama Ujedinjenih naroda, moglo ljubazno objasniti da su tražena, izručenja, žalimo, sada protivna hrvatskom zakonodavstvu i da od njih neće biti ništa? Na kraju, očekuju li da bi se odluka o izručenjima mogla poništiti ako Račan ne bi dobio podršku u Saboru, odnosno ako bi pala Vlada? Prema izjavama što ih daju visokopozicionirani političari grupacije HDZ/HSLS, poput Sanadera, Budiše, Đurđe Adlešić i Vladimira Šeksa, izgleda da sve ovo što je ovdje navedeno njima na neki način izgleda moguće. Ništa od toga, međutim, nije nimalo izgledno.

U sadašnjem odnosu snaga, dapače, posve je isključeno da bi se mogla dobiti dvotrećinska većina za izmjenu Ustavnog zakona o Haagu jer je većina stranaka svjesna a) da Hrvatska mora izvršavati svoje međunarodne obaveze, b) da hrvatski zakoni ne smiju biti u suprotnosti sa zakonima međunarodne zajednice, c) da ćemo u protivnom za pet minuta dobiti sankcije, d) da se u upornim i pametno vođenim pregovorima s Haaškim sudom mogu ishoditi neke promjene u proceduri, ali sigurno ne to da oni promijene opise i radijuse krivičnih djela.

Nadalje, također je već posve jasno da Vlada neće pasti, no kad bi je Sabor i srušio, to ne bi imalo nikakvih reperkusija na već donesenu i izvršnu odluku o izručenju dvojice optuženih, ni formalno (jer se ta odluka više ne može promijeniti), ni stvarno (jer je za prijevremene izbore i konstituiranje novog kabineta potrebno najmanje pola, godine, a do tada vlada ova Vlada).

Ako je sve to već tako, a uvaženi zastupnici sigurno znaju da jest, pitanje je zbog čega sve to pokreću. Akcija HDZ-a i malih desnih stranaka još je razumljiva: oni su opozicija i mogu smetati Vladi do mile volje, pogotovo ako su tako neodgovorni da ih ne zanima cijena koju Hrvatska pritom plaća. No, kao ni mnogo puta, dosad, ne može se razumjeti što želi HSLS. Što se te stranke tiče, zanimljiva je i njihova najava da nikako neće promijeniti negativan stav o izručenjima, ali da bi svejedno mogli dići ruku za Vladu prilikom izglasavanja povjerenja “jer u svemu drugome podržavaju Vladinu politiku". U tom slučaju, tvrde oni, HSLS može ostati u koaliciji i u Vladi kao da se ništa, nije dogodilo. Mi ipak mislimo da je sasvim suprotno: ako HSLS naknadno ne stane uz Vladin stav o Haagu, jedino je rješenje da ode iz koalicije. Štoviše, možda je za sve tako i najbolje: za HSLS da konačno budu posve slobodni provoditi svoju politiku na dobrobit Hrvatske kako je oni vide, a za Račana i ostale, pak, da im HSLS nije vječno u kontri.