Prema Zakonu o radu isplata regresa nije obvezatna i isplaćuje se shodno dogovoru poslodavca i sindikata, odnosno radnika, ili čisto dobrom voljom poslodavca, a poreznim propisima je utvrđeno da se naknada za godišnji odmor neće oporezovati do visine od 1000 kuna. Sindikalni čelnici ističu kako se regres većinom uspije dogovoriti u tvrtkama koje dobro posluju i tamo gdje postoje jaki sindikati koji su sposobni od poslodavca ishodovati regres. Tako će ove godine Tvornica duhana Rovinj, od čijih se poreza i doprinosa puni šest posto državnog proračuna, isplatiti regres u visini prosječne plaće u tri rate, Agrokor će svojim radnicima isplatiti 2000 do 2500 kuna u dvije rate, Podravka će za regres radnicima izdvojiti po 1700 kuna u dvije rate, dok je Lura Grupa isplatila po 1000 kuna.

Cijelu bruto plaću za regres će dobiti zaposlenici Termike iz Novog Marofa, Ericsson Nikola Tesla će radnicima osladiti godišnji odmor s 3100 kuna bruto regresa, a Elektrokontakt s neoporezivih 1000 kuna. Zahvaljujući jakim sindikatima u poduzeću, regres od 1600 kuna će dobiti i radnici Petrokemije.

Za razliku od "državnih" javnih poduzeća, u većini zagrebačkih javnih poduzeća će biti isplaćeni regresi, pa će tako Zagrebački električni tramvaj svojim zaposlenicima isplatiti 1672 kune, a i djelatnici Kontrole letenja će dobiti 2000 kuna. Lijepo je podsjetiti kako će i Zavod za platni promet — koji je pred ukinućem(!) — radnicima isplatiti neoporezivih tisuću kuna.

Kada su mediji početkom ljeta objavljivali imena tvrtki koje isplaćuju regres, većina Hrvata je s nevjericom iščitavala imena poduzeća i institucija koje su izravno na državnim jaslama ili dobivaju velike državne novčane subvencije. Zbog toga bi većina sindikalnih lidera čak prešućivala neka "gubitaška" poduzeća koja su svojim radnicima redovito isplaćivala regres.

Ove godine rekordni regres, međutim, neće isplatiti najuspješnije hrvatske tvrtke poput Tvornice duhana Rovinj, Plive ili još uvijek formalno državnog i visoko profitabilnog Hrvatskog telekoma. Ne, slatkih i rekordnih 5800 regresnih kuna na ruke dobit će zaposlenici HNB-a, tvrtke koja je po zakonskoj definiciji neprofitna. Ne želimo ovom prilikom reći kako djelatnici HNB-a svojim radom nisu zaslužili i deset puta veći regres od toga, ali u situaciji u kojoj dvije trećina građana Hrvatske živi na rubu siromaštva i u kojoj većina poduzeća u gospodarstvu muku muči s redovitom isplatom plaća, isplata tih 5800 kuna pravi je državni skandal.

Isplatom tog regresa čelnici HNB-a nisu se, nadamo se nehotice, narugali velikoj većini osiromašenih hrvatskih radnika, nezaposlenih i umirovljenika koji na svojim leđima nose najveći teret sedmogodišnjeg Stabilizacijskog programa. Tim su se činom grubo našalili i s poduzetnicima — a ovdje ne mislimo na socijalno neosviještene poduzetnike — koji u zadanim tržišnim uvjetima jedva zaposlenicima osiguravaju osnovno ljudsko pravo — pravo na plaću za obavljeni rad.

Isplata rekordnog regresa u HNB-u samo je fatalna posljedica ukupne negativne društvene situacije u Hrvatskoj u kojoj su najuspješnija poduzeća upravo banke sanirane od strane države i zatim privatizirane, banke koje su svojim krajnje sumnjivim poslovanjem posljednjih deset godina veliki krivac za urušavanje hrvatskoga gospodarstva.

Naravno da će i ove godine u većini banaka, a dobit bankarskog sektora je prošle godine povećana za 178 posto, biti isplaćen regres, i to u visini od 1000 do tri tisuće kuna neto. Pritom se doista doima sasvim nakaradnom činjenica da ekstraprofitne banke isplaćuju regres do 3000 kuna, dok neprofitni HNB isplaćuje 5800 kuna. To je onaj izokrenuti sustav vrijednosti koji je nedavno i sam premijer Ivica Račan neoprezno prezentirao javnosti kada je godišnji odmor proveo odmarajući se na jahti svog prijatelja Damira Vrhovnika, suvlasnika i predsjednika Uprave brodogradilišta Viktor Lenac.

I premijer i guverner HNB-a bi morali znati da se na stvaranje pozitivne atmosfere u društvu utječe i korektnim poslovnim i javnim ponašanjem. Isplata rekordnog regresa u HNB-u i premijerovo odmaranje na jahti prijatelja milijunaša, u današnjim hrvatskim socijalno-gospodarskim uvjetima to svakako nisu.