Iako su prekoračeni svi rokovi, promijenjeni gotovo svi čelni ljudi u upravnim i nadzornim odborima, Vladin prijedlog sanacije osam agrokombinata nije proveden u cijelosti ni u jednom od kombinata. Nakon pet mjeseci mukotrpnih pregovora s bankama, zaposlenima, dobavljačima i državnim vjerovnicima Vladin plan konsolidacije agrokombinata zapeo je tamo gdje je Vlada najmanje očekivala - na državnim poduzećima. To, međutim, nije ni čudno jer je Vlada preko Koordinacije za gospodarstvo i Ministarstva poljoprivrede i šumarstva smišljeno pokušala obmanuti javnost o ukupnim dugovima agrokombinata. Oni ne iznose 2,2 milijarde kuna, nego čak 3,8 milijardi kuna!

Naime, što se dogodilo. Kada je krajem veljače ministar poljoprivrede i šumarstva Božidar Pankretić dao rok od 45 dana za konsolidaciju navedeno je da se to odnosi na šest kombinata - PIK Vrbovec, Orahovica, Jasinje, Vupik, Belje i Đakovština. Za PPK Kutjevo i PIK Osijek ministar Pankretić je rekao da nisu na listi iz "tehničkih razloga" te da će se oni kasnije uključiti u konsolidaciju. Kada su se ta dva kombinata priključila projektu sanacije duga koji je na početku bio procijenjen na 2,2 milijarde kuna, dug je skočio na 3,8 milijardi kuna. Dug državnih poduzeća narastao je na 2,5 milijardi kuna, a mnoga državna poduzeća, kao što su Hrvatske vode i Hrvatske šume, nisu prihvatila ni podržala otpis, reprogram duga ili pretvaranje u dokapitalizaciju.

Dok se javnost zabavljala nepristajanjem radnika PIK-a Vrbovec na otpis svog dijela duga i problemima PIK-a Belje koje su na noge dizali radnici povratnici, na listu za otpis dugova ugurali su se najveći gubitaši PPK Kutjevo i PIK Osijek. Kutjevački kombinat koji nema ratnih šteta i posluje u izrazito povoljnom žitorodnom i vinogradarskom kraju zabilježio je gubitak od 293 milijuna kuna, od čega je čak 111 milijuna kuna duga Državnoj agenciji za sanaciju banaka. Drugim riječima, preko PPK Kutjeva država će sanirati i dio gubitaka Novaličeve Gradske banke koja je političkim milosrđem svojedobno bila u vlasništvu Kutjeva.

Kako je taj kombinat zapao u gubitke u blagorodnom poljoprivrednom okružju, tko je za to odgovoran i hoće li tko odgovarati pitanja su koja trenutačno nikoga ne zanimaju. Iako je zamjenik predsjednika HFP-a Krešimir Starčević izjavio daje u proteklih godinu dana Fond pokrenuo više od 700 kaznenih prijava protiv odgovornih u kombinatima, nema nikakve sumnje da su direktori kombinata znali da će država otpisati dugove i tako se ponašali. Dizali su nerazumne kredite, robu prodavali ispod cijene prijateljskim i podobnim tvrtkama, izmišljali kompenzacije, obogatili se i dočekali svoju smjenu nakon koje ih nitko nije ništa pitao.

Kako se jednom poreznom obvezniku može objasniti da je Tvornica šećera u Osijeku zadužena sa čak 432 milijuna kuna, a ima pogone za proizvodnju šećera, seljake koji sade šećernu repu i tržište na kojem je cijena jedna od najvećih u Europi? Vodeći ljudi šećerane reći će da ih je uništio šverc šećera, a podaci o poslovanju sljedeće - zadužili su se u sedam banaka oko 145 milijuna kuna, dobavljačima nisu platili 22 milijuna kuna, Robnim zalihama duguju 29 milijuna kuna, a nisu redovito plaćali PDV porez na plaće, carinu, zdravstveno, mirovinsko... Jedina stavka u dugovanjima kojaje praznaje porez na promet, a vidi se kolila su imali.

U sastavu IPK Osijek je 20 društava koje bi država trebala sanirati, a ima i svijetlih rimjera kao što je Tvornica ulja u Čepinu koja je uredno plaćala sve obveze i davanja, ali ipak državi duguje 40 milijuna kuna i 16 milijuna kuna dobavljačima. Od preostalih 18 društava javnosti su jedino poznati Erdutski vinogradi, a ostalo su kojekakve farme, povrtlarski i ratarski centri koji su, vjerujemo, imali direktore, tajnice i vozače.

I na kraju svih poražavajućih podataka, u utorak na sjednici Vlade nitko nije javno rekao da je Vladin plan konsolidacije kombinata propao jer su ga minirala državna poduzeća, nego je samo Pankretić optimistično najavio da će agrokombinati biti spremni za prodaju u rujnu. Slavko Linić je čak napao radnike da nemaju razumijevanja za nagodbu dok im država spašava kombinate. A dug prema radnicima je najmanji, radili su na minimalcima dok su se njihovi direktori mijenjali, ponašali kao pijani bogataši i nabijali dugove uz politički blagoslov.

Ni o tom se pitanju nije pretjerano raspravljalo na sjednici Vlade kao ni o tome koliko će se državi vratiti novca nakon što ulupa 3,8 milijardi kuna u gubitaše kako bi navodno spasila 12.500 radnih mjesta ili pedesetak nesposobnih direktora i kriminalaca koji su agrokombinate doveli u ovo stanje.