Vjesnik: 15. 07. 2001.

Je li Luka Rajić uzeo 125 milijuna kuna iz seljačkog džepa?

Seljaci od prodajne cijene mlijeka dobivaju tek 30 posto, a prerađivači uzimaju 70 posto, iako je ovaj omjer u drugim europskim zemljama u korist seljaka

Proizvođači mlijeka u Hrvatskoj zbog niske otkupne cijene mlijeka spali su na prosjački štap, dok prerađivači mlijeka »beru vrhnje«. Vlasnik Lure d.d. Luka Rajić koja okuplja najveće domaće mljekare Dukat, Sirelu, te Velebitske pašnjake, prošle je godine ubrao godišnju rentu (profit nakon oporezivanja) u iznosu od 125 milijuna kuna, dok je varaždinska Vindija, ostvarila profit od 30 milijuna kuna.

Mljekare su i prijašnjih godina zarađivala stotine milijuna kuna, dok proizvođači mlijeka ne mogu vraćati ni prispjele kredite za junice od 3000 DEM koje sad moraju duplo platiti. Josip Golubić, saborski zastupnik HSS-a i predstavnik svih proizvođača mlijeka u Hrvatskoj, kaže da su proizvođači mlijeka dovedeni »pred zid«. On dodaje da su troškovi proizvodnje mlijeka, samo u posljednjih godinu dana, povećani gotovo 100 posto, a otkupna cijena mlijeka iznosi u prosjeku sramotnih 1,30 kuna po litri mlijeka. Seljaci od prodajne cijene mlijeka dobiju tek 30 posto, a prerađivači uzimaju 70 posto, iako je ovaj omjer u drugim europskim zemljama u korist seljaka.

Proizvodnja mlijeka u Hrvatskoj se drastično smanjila, te se uvozi gotovo 40 posto mlijeka. Naime, još prije nekoliko godina, domaća proizvodnja mlijeka, koja je proizvođačima jedini sigurni novac na selu, u malo je dosegla potrebne domaćeg tržišta. Ipak »boom« u proizvodnji mlijeka, nije rezultat povećane potražnje na osiromašenom tržištu, već državnih subvencija, koje godišnje iznose više od 300 milijuna kuna.

Sljedeće godine domaći proizvođači mlijeka mogli bi doći u još teži položaj. Vlada, naime, namjerava ukinuti državnu premiju od 55 lipa za ravničarska područja, odnosno 90 lipa za brdsko-planinska područja, jer takva davanja nisu u skladu s pravilima igre unutar WTO-a.

Golubić napominje da proizvođači mlijeka nemaju ništa protiv da država ukine premije za mlijeko, jer sve su mljekare privatizirane, pa ih država ne bi trebala financirati. No, teško će se prerađivači mlijeka odreći ekstra zarade, jer povećanje otkupne cijene mlijeka ne bi trebalo povećati i njenu maloprodajnu cijenu.

Međutim, u udruženju Croatiastočar, drže da su državni poticaji, osim u funkciji pomoći proizvođačima mlijeka, pomoć i potrošačima, jer u slučaju njihova ukidanja, neminovno je poskupljenje mlijeka. No, kad je riječ o povećanju otkupne cijene, 22 mljekare u sastavu Croatiastočara, drže da nema previše prostora za povećanje otkupne cijene mlijeka.

Istina, je kažu da su proizvođači mlijeka u Hrvatskoj došli u težak položaj, jer država ne želi odrediti zaštitnu otkupnu cijenu za ovaj osnovni prehrambeni proizvod. Naime, posljednji put zaštitna cijena mlijeka je bila određena 1993. godine (1,25 kuna po litri). No, nakon toga je ona postala »isključivo stvar tržišta«.

No, čini se da se zaboravlja da osim kvalitete mlijeka, kad se radi o otkupnoj cijeni, važna i profitabilna proizvodnja, te da bi tu trebalo tražiti priliku za povećanjem otkupne cijene mlijeka. U Hrvatskoj čak 65 posto proizvođača mlijeka u sustavu otkup ima manje od tri krave, dok više od 15 krava ima samo 300 proizvođača mlijeka. Nadalje, na primjer, Lurine mljekare svakodnevno moraju obići 2000 sabirnih mjesta, što za 40 lipa po litri mlijeka povećava troškove proizvodnje.

I, sad kad su novi prosvjedi seljaka »na pragu« u Luri drže da je rješenje ukupne problematike proizvodnje mlijeka u Hrvatskoj znatno složenije nego što se to želi predstaviti. U Luri ističu da je potrebno uključiti sve nadležne državne i stručne institucije kako bi se problem usitnjenih obiteljskih gospodarstva, niske produktivnosti, pa i ponegdje nedovoljne kvalitete mlijeka, počeo rješavati.

Što se tiče otkupne cijene mlijeka, kažu u Luri, ona značajno varira ovisno o kvaliteti, mjerenoj ne samo prema postotku mliječne masti, nego i drugim ključnim kriterijima kao što su bezmasne suhe tvari i broj somatskih stanica (higijenska ispravnost mlijeka). Isto tako, dodatno potičemo povećanje količine isporučenog mlijeka, dok je osnovna cijena mlijeka posljednji put povećana 2000. godine, i to 4,5 posto, kažu u Luri.

U Luri napominju da domaći proizvođači mlijeka sa većom proizvodnjom, odnosno produktivnošću i visokom kvalitetom mlijeka ostvaruju po litri mlijeka cijenu na razini otkupne cijene u pojedinim državama Europske unije (EU), i to čak bez državne premije. Mljekarski stručnjaci ističu da proizvodnja mlijeka tj. otkup ispod 3000 litara mlijeka po kravi godišnje nije profitabilna, dok je prosjek u zemljama EU preko 5000 litara. Nažalost, kažu u Luri, u Hrvatskoj je u prosjeku broj otkupljenih litara mlijeka po kravi još uvijek oko 1500 litara.

Naime, domaće mljekare imaju dodatne troškove koji iznose do 40 lipa po litri mlijeka. Takve troškove mljekare u zapadnim zemljama ne poznaju, zbog razvijene primarne proizvodnje. U Luri ističu da je zahtjev proizvođača mlijeka za povećanjem otkupne cijene na 2,70 kuna po litri mlijeka (bez državne premije) za više od 60 posto nerealni, te da u konačnici moraju dovesti do povećanja i maloprodajne cijene mlijeka.

Marinko Petković