Suočeni ovih dana sa podizanjem i dostavom novih optužnica Haškog tribunala, HDZ-ove PERJANICE podigle su silnu galamu tobože u obranu hrvatskih generala i Domovinskog rata, a zapravo bojeći se da bi istraga zbog nedjela Tuđmanove politike mogla zakačiti i njih same.

HDZ ne želi utvrditi vlastitu odgovornost za oponašanje Miloševićeve politike u vrijeme Tuđmana, koja je nužno proizvela i neke ratne zločine kroz politiku tzv. “humanog preseljavanja stanovništva”, stvaranja tzv. Republike Herceg-Bosne, pretvaranja hrvatskog naroda u BiH u “monetu za potkusurivanje”.

HDZ, doveden gotovo pred zid ovih dana još jedanput pokušava teret svojih nedjela prikazati kao cijenu za spas Hrvatske, a sve one koji ne prihvaćaju da je HDZ mjera svih stvari, proglašavaju neprijateljima ili izdajicama vrijednosti Domovinskog rata.

HDZ ne želi i neće priznati krivnju svoje vrhuške za neke zločine ili njihovo prikrivanje, koji su se u ratu dogodili kao posljedica planirane i dogovorene politike sa Miloševićem, te samim tim sudjeluje u pakiranju i podizanju optužnica protiv Ademija, Gotovine i drugih generala HV-a, dok istovremeno general Bobetko izvikuje riječ izdaja “zaboravljajući” da je vlastitom knjigom isključivo radi samohvale objavio i previše dokaznog materijala za podizanje haških optužnica protiv zapovjednika HV-a i HVO-a.

HDZ će biti suočen sa posljedicama svoje kriminalne politike prema podjeli BiH kroz nove haške optužnice, ali HDZ već sada treba jasno prozvati kao vlast koja je ne samo izglasala Zakon o suradnji s haškim sudom, već je po tom Zakonu i postupala izručujući bosanskohercegovačke Hrvate, držeći ih očito ljudima niže vrijednosti, jer za njih nisu organizirali nikakve prosvjede niti osude Haškog suda, ne misleći da će doći dan kada će i sami biti prozvani i pozvani da odgovaraju za kreiranje politike koja je dovela do dvostrukih linija zapovijedanja kojima je upravljao Tuđmanov stariji sin, planiranog pada Bosanske Posavine, 24 radna logora od Heliodroma do Dretelja, ubojstva 1500 Muslimana u Istočnom Mostaru, izbjeglištva stotina tisuća Hrvata i drugih, itd.

Treba istaknuti da unatoč potpori Dražena Budiše, kojeg su njegovi naredbodavci iz Liberalne Internacionale natjerali na ostavku ovih dana, te da usprkos HHO-ovom četverogodišnjem prikrivanju izvještaja o događajima nakon Oluje, cijela stvar se za HDZ nije mogla okrenuti na dobro.

HDZ-u treba pomoći, jer ta stranka za to nije i nema snage, ali ne kao Budiša ili HHO, već da se utvrde stvarni krivci iz njegovih redova za djela protiv čovječnosti i međunardnog humanitarnog prava i konvencija i da se prekine prebacivanje vlastite krivice na vojne zapovjednike, odnosno nedužne ljude, koji su iskreno i istinoljubivo branili i oslobađali Hrvatsku, nemajući pojma da je za “Oluju” Beograd od Tuđmana bio unaprijed obaviješten nekoliko mjeseci ranije i da je Milošević dao Tuđmanu, u zamjenu za BH teritorije, čvrsta jamstva da za krajinske Srbe ne samo da neće vojno intervenirati, već da će organizirati njihov prihvat u Banja Luku i Jugoslaviju.

Zašto se, dakle, šest godina nakon “Oluje”, prikriva činjenica da je Hrvoje Šarinić bio na posljednjim dogovorima sa Miloševićem u Beogradu, pred sam početak vojno-redarstvene akcije, koja je bila za HDZ veličanstvena vojna pobjeda, a uistinu vojno zaposjedanje okupiranih hrvatskih područja prethodno evakuiranih od srpskog okupatora prema sporazumu Tuđmana i Miloševića.

Dobroslav Paraga, predsjednik HSP-1861