Vjesnik: 17. 07. 2001.
Tko je što vidio
SANJA KAPETANIĆ
Služeći se davno naučenim političkim potezima premijer Ivica Račan je u nedjelju vrlo precizno, na kapaljku dozirao »otkrivanje« sadržaja zapečaćenih optužnica, »riskirajući« kaznu zbog podizanja vela tajne sa svog pisma Carli d
el Ponte i haaškoj ekipi.Kažnjen, naravno, neće biti. Ne samo zato što je zapravo samo oprezno i »onako izdaleka, pa oko vruće kaše« prepričavao svoje pismo Haaškom tribunalu nego prije svega zato što je Haagu ipak najvažnije da je u noći s nedjelje na ponedjeljak dobio što je htio: saborsko »da« izručenju generala Rahima Ademija i Ante Gotovine.
K tome, svjesni su haaški pragmatici da Račan nije puno ni rekao niti otkrio. U svakom slučaju ne izravno, a još manje jednoznačno. Iz svega se može samo zaključiti da se iza dvaju haaških pečata krije prilična količina tvrdnji od kojih se Hrvatskoj - i desnoj i lijevoj - kosa diže na glavi. Što točno piše, ne znamo ni danas, ali, uvjerava nas premijer, s tim ćemo lakše izići na kraj čim »stvar« i optuženici stig
nu do suda.Genocid, agresija na fantomsku krajinu i etničko čišćenje, rekao je premijer, izbačeni su iz igre. No među otkrivenim dijelovima svoga »oštrog suprotstavljanja « premijer je spomenuo i da se usprotivio tvrdnji da su optuženi poticali na deportaciju i raseljavanje Srba. Dakle, ako i nije spomenuto, etničko čišćenje iz toga ozbiljno smrdi.
Nema nijedne inkriminacije koja nije povezana s osobnom odgovornošću, ustvrdio je pak ministar pravosuđa Stjepan Ivanišević. Ali je, s druge strane, sam Račan rekao da je u pismu istaknuo da je za Hrvatsku neprihvatljiva optužba za objektivnu zapovjednu odgovornost. No njegov zahtjev da se optužnice izmijene odrješita je Švicarka glatko otpisala prema načelu »kasno Marko na Kosovo stiže«.
No tu zbunjivanju nije kraj. Do nedjelje smo bili uvjeravani da je optužnica tajna sve dok se ne uruči optuženome. A onda je ministar Ivanišević rekao da je general Ademi optužnicu vidio, ali mu ona nije uručena. Što to znači? Je li mu pokazana samo omotnica, onako s vrata, preko čitave sobe? Ili je, možda, pročitao tekst? Kako to optuženik može vidjeti optužnicu, a da mu ona ne bude uručena?
A možda smo mi sve to krivo shvatili ili povezali. To je doista moguće jer se nakon mnogo potrošenih riječi i još više vremena o optužnicama ne zna bitno više nego u subotu.