Rečeni nalaz zanimljiv je u mnogim segmentima i otkriva kako je dugoročno neodrživo gledanje kroz prste prekobrojnim apetitima na državnu blagajnu. Iako je ova Vlada smanjila rashode za 5 posto BDP-a, oni su još uvijek preveliki, a hrvatski javni sektor još je uvijek jedan od najglomaznijih u regiji i ugrožava makroekonomsku stabilnost zemlje, ocjenjuju u Svjetskoj banci, te predlažu Vladi neka nastavi i "podeblja" restrikcije na svakom koraku. Jer, čak više od četvrtine BDP-a iznose danas izdaci za mirovine, zdravstvo, obrazovanje, socijalnu pomoć, te dječji doplatak!

Zahtjevi "socijale" prevelik su teret za gospodarstvo čiji su gotovo svi parametri u usporedbi s ostalim tranzicijskim zemljama za nas nepovoljni. Hrvatska ima jedno od najopterećenijih gospodarstava u Srednjoj i Istočnoj Europi, što je potaklo rast sive ekonomije i smanjenje profitabilnosti sektora. Iako je daljnje smanjenje poreznog opterećenja gospodarstvu potrebno, u Svjetskoj banci ne drže pametnim da Vlada ide na smanjenje poreza prije negoli skreše javne rashode. Stanje s plaćama, te u mirovinskom i zdravstvenom fondu kritične su i bolne točke na koje se Vladi skreće posebna pozornost. Kratkoročno plaće u javnom sektoru, inače dvostruko veće nego u drugim tranzicijskim zemljama (čak 12 posto BDP-a), valja zamrznuti, a preporuča se i smanjenje broja zaposlenih u vojsci i policiji, te kontrola zamrzavanja plaća u javnim poduzećima. No, zanimljivo je da u Svjetskoj banci ne drže prevelikim broj zaposlenih u javnom sektoru, barem ne u usporedbi s drugim tranzicijskim zemljama. Problematična je, dakle, visina njihovih plaća. Apsurdno, ali javni sektor, nakon financijskog, ima najatraktivnije plaće u nas.

Deficit mirovinskog sustava ocijenjen je "teretom i prijetnjom fiskalnoj održivosti". Od 1990. godine porastao je s 10 na gotovo 13 posto BDP-a, a u ovoj bi godini mirovine mogle pojesti 14 posto BDP-a.

Doprinosi iz plaća za mirovine u odnosu na druge zemlje visoki su (19,5 posto), no pokrivaju jedva 60 posto izdataka, zbog čega mora intervenirati proračun države. No, unatoč visokim izdacima za mirovine, mirovinski sustav nam je "neučinkovit u smanjenju siromaštva među starijima". Polovica umirovljenika, odnosno 20 posto njih nakon odluke Ustavnog suda kojom su povećane mirovine, živi od mirovina čiji je iznos ispod praga siromaštva, dok su na drugoj strani invalidske mirovine branitelja prosječno 3,5 puta veće od mirovina civila, a pet su puta veće obiteljske mirovine poginulih branitelja. Reformu mirovinskog sustava Svjetska banka pozdravlja i drži da će u srednjem roku preokrenuti dramatične trendove, ali i kratkoročno povećati fiskalni teret. Procjenjuju, međutim, da će i cjelokupan sustav biti u deficitu i nakon 2020. godine! Na kraće staze preporuke su da se ne smanjuju doprinosi, da se poveća kontrola nad stjecajem prava na invalidske mirovine i da se suzdržimo od rješavanja viška zaposlenih u javnom sektoru (ali i inače) ranijim umirovljenjem.

U studiji se kritizira i odveć disperzirana priprema proračuna (prepuštena je resornim ministarstvima). Po mišljenju Svjetske banke Ministarstvo financija treba zauzeti veću ulogu u svim pitanjima vezanima uz proračun, pa i internoj kontroli i reviziji svih proračunskih korisnika. A Sabor bi trebao uposliti djelatnike - analitičare, kako bi dobio jaču ulogu u proračunskom procesu, zaključuju u Svjetskoj banci.

- Shvatite ove prijedloge kao okvir koji možete korisno primijeniti, kao kuharicu iz koje ne morate baš sve iskušati, ali bi se mogli držati mnogih uputa, poručuje svim odgovornima i na vlasti voditelj Ureda Svjetske banke u Hrvatskoj Sándor Sipos.

Premda smo u Hrvatskoj ponosni na našu obrazovanost, Svjetska banka nalazi prilično dosta "falingi" u obrazovnom sustavu. Glavna je ocjena da Hrvatska premalo troši na obrazovanje u odnosu na druge zemlje u regiji! Obrazovni sustav, nadalje, ne daje fleksibilnu radnu snagu za današnju tržišnu i globalizacijsku ekonomiju, visoko obrazovanje je nedostupno siromašnijim učenicima, a visoko školstvo slabe je učinkovitosti - tek trećina upisanih studenata završi studij, i to četverogodišnji program u prosjeku za sedam, a dvogodišnji nakon pet godina studiranja. U studiji se navodi i da prosječno hrvatsko dijete ima manje godina završenog obrazovanja nego djeca iz zemalja OECD-a. Ukazuje se i na lošu obrazovanost učitelja - gotovo polovica njih nema četverogodišnji fakultet. Uz modernizaciju nastavnih programa, možda je i najveća preporuka da se potiče osnivanje privatnih obrazovnih institucija.

O problemu rasta izdataka izvanproračunskih fondova, govori i podatak da su nužni sve veći transferi iz proračuna - ukupni rashodi zdravstvenog sektora iznose 9 posto BDP-a i veći su 3,5 posto BDP-a od nama sličnih zemalja. Javni izdaci za zdravstvo iznose 7,8 posto BDP-a i dvostruko su veći od europskog prosjeka. Zdravstvu se propisuje "terapija" u pravcu daljnjeg povećanja participacija, kratkoročno i zamrzavanje plaća u sektoru, dok se dugoročno, među ostalim, sugerira smanjenje transfera HZZO-a za bolovanje, porodiljne dopuste, te povećanje udjela privatnog sektora u primarnoj, ali i bolničkoj zaštiti.

Vlada, uočili su analitičari Svjetske banke, premalo konzultira Sabor, koji nije uključen u proces pripreme proračuna, a prijedlog koji Vlada podastire Saboru ne pruža dovoljno informacija, uloga Sabora u nadgledanju izvršenja proračuna retroaktivna je, dok u slučaju da proračun tijekom godine nije uravnotežen Sabor u praksi radi samo ono što Vlada traži od njega, a ne postoji nikakav stvaran mehanizam za kažnjavanje onih koji su odgovorni za prekomjernu potrošnju.