Demonstranti su posebno nabrušeni na Svjetsku banku, na Međunarodni monetarni fond, na G-8, na EU, na Sjedinjene Države, bez obzira što bi blenuli kad bi ih se pitalo treba li mijenjati aranžman iz Breton Wooda, mjesta gdje se 1944. održala konferencija koja je ustanovila pravila po kojima se ponašaju Svjetska banka i MMF. Odgovor na tu, jednu od konkretnih i ozbiljnih antiglobalizacijskih primjedbi, jest - da, aranžman iz Breton Wooda vjerojatno treba mijenjati, budući da se svijet jako promijenio.

Ne samo da je postao globalan, što je i dosjetka i istina, nego se promijenio u samoj strukturi - općenito je bogatiji, sigurniji, međunarodno politički jako izmijenjen, ljudska prava i ostale 'meke teme' postale su tvrde činjenice međunarodnih odnosa (kao što je pokazalo Clintonovo bombardiranje Jugoslavije) i unutarnje politike, građanske slobode su same po sebi, barem u jednom dijelu svijeta, samorazumljive. Nije bilo i baš tako u svijetu koji je definiran u Breton Woodu, čija se filozofija financijske i političke intervencije primijenjuje i danas.

Među briselskim diplomatima, recimo, puhati i kolutati očima na Svjetsku banku i MMF je kao neka moda ili poza, nisam sigurna kako bih to nazvala, ali tu je. Lideri G-8 raspravljat će u Genovi o temama od kojih se sastoji globalizacija: to su novi aranžmani Svjetske trgovinske organizacije - oko čega se Sjedinjene države i EU tiho kolju, zatim, to su genetske modifikacije u poljoprivredi, pa pitanje nužnosti obrazovanja za 125 milijuna zapuštene djece, uglavnom ženske, AIDS u subsaharskoj Africi, a nastaviti će razgovarati i o otpisu dugova za najsiromašnije.

Nema sumnje da ove antiglobalističke demonstrante što pristižu na mjesta održavanja samita avionima i autobusima, bez obzira na kojoj se lokaciji zemaljske kugle samiti održavali, policije zemalja gdje se skupovi održavaju ne gledaju bolje nego one što su putovali krajem osamdesetih, autobusima, po Miloševićevom nalogu, po Jugoslaviji. A, čini se da i prepoznaju neka ista lica. Najupućeniji u globalizaciju, recimo Bill Clinton, taj svjetski promotor ovog nezaustavljivog procesa, svoj posljednji vanjskopolitički govor u svojstvu predsjednika, održao je - na Blaireov prijedlog - na sveučilištu Warwick, koje ima ugled povezanosti s gospodarstvom, odnosno stvarnošću, i što ga je održao hiperambicioznim studentima koji su se sami probili do studiranja, a ne onima unaprijed privilegiranima s Oxforda i Cambridgea.

Clinton je poručio da će globalizacija uspjeti samo ako će od nje imati koristi i siromašni. Siromašni se moraju upregnuti u svjetsku trku (kao što je napravio, recimo, Mexico), ako hoće preživjeti, ali moraju moći i stvarno profitirati, kako bi im kupovna moć porasla, kako bi bogati mogli širiti tržišta i na njih. Sve se mora prodati - sve tehnolgije, sva istraživanja , sve mora postati fluidno, prohodno, svima mora biti dobro. Jasno, ma kako bilo bijedno, svako tržište, ako je dovoljno veliko, zanimljivo je - ama baš svugdje može se prodati coca-cola, marlboro i ray ban naočale.

No, ako se nežzeli ispasti, mora se trčati, i to fino, ujednačenim tempom, kao jogging, tako da znaš da je to trčanje dobro za tvoje zdravlje, a ne frustrirano, kao da češ lipsati. Što više ljudi prihvati globalizaciju, bolje za sve igrače. Globalizacija je nesumnjivo pozitivna, i njeni ekonomski, kulturni i drugi dosezi ne mogu se ni početi osporavati. Ali, za sad, globalizacija je 'pretvrda', ne uzima u obzir svijet koji se promijenio od Breton Wooda. Antiglobalisti kažu da su protiv nepravedne raspodjele profita, i protiv iskorištavanja najsiromašnijih.

Antiglobalisti nastoje, mada to možda ne znaju sami reći, proširiti granice građanskog odlučivanja na sfere u kojima dosada nisu imali pristupa. Tamo gdje je veliki novac, i gdje se ljudi oslovaljavaju svojim krsnim imenima i imaju interne štosove, vjerojatno nikada neće prodrijeti, ali je vrlo vjerojatno da će bratstvo vrlo bogatih potaknuti na neke pozitivne pomake. Ti deklarativni pomaci u zakljčcima summita, na kraju će možda, dijelom pomoći i - recimo - najsiromašnijima, iako je veliko pitanje da li su antiglobalisti zapravo zbog toga protestirali.