Slobodna Dalmacija: 21. 07. 2001.
OTVORENO PISMO AKADEMIKA DAVORINA RUDOLFA PREDSJEDNIKU HRVATSKE VLADE IVICI RAČANU
Što ste dali Sloveniji, tražit će i Jugoslavija
Vi se, na žalost, niste oslonili na preporuke znanosti. Predlažem Vam stoga da odustanete od sporazuma koji nije utemeljen na kompromisu, nego na ustupcima, piše Rudolf Račanu
Poštovani gospodine predsjedniče Vlade,
sinoć je objavljena vijest da je hrvatska Vlada odlučila parafirati i potpisati Sporazum o granici s Republikom Slovenijom, uključujući, dakako, morsku granicu.
Prema toj informaciji i Vašoj izjavi — vjerujem da sam Vas dobro shvatio — dva su važna pitanja koja valja razlikovati: (a) uspostavljanje pojasa otvorenoga mora od slovenske granice do otvorenoga mora u Jadranu i (b) utvrđivanje granice u Piranskome zaljevu. Uspostavljanjem pojasa otvorenoga mora na način da se taj pojas otkine od hrvatskog državnog teritorija (našeg teritorijalnog mora) smanjuje se državni teritorij.
Dalje: u tom novom dijelu (pojasu) otvorenog mora, ako sporazum sa Slovenijom stupi na snagu, koji je sada dio hrvatskog državnog područja, sve države svijeta, ne samo Slovenija, stječu, među ostalim, pravo ribolova, iskorištavanja rudnog bogatstva iz podmorja (nafte i plina), znanstvenih istraživanja (koja mogu biti važna za sigurnost zemlje), prolaska ratnih bodova, preleta.
U pogledu Piranskog zaljeva želim istaknuti da utvrđivanje državne granice ne ovisi o dobroj volji ili subjektivnim stajalištima pojedinaca, a ni Vlade. U suvremenoj međunarodnoj zajednici, svuda u svijetu, danas se granična crta povlači tako da se međudržavni sporazum o granici temelji na međunarodnom pravu (npr. konvencijama o pravu mora), presudama međunarodnih sudova ili arbitražnih sudova. Postoje uobičajene metodologije koje se primjenjuju prilikom razgraničenja. Gola politička volja nije dovoljna.
Valja imati na umu važnu pouku iz dosadašnje međunarodne prakse: ako granica nije pravična, ako je povučena na štetu jedne strane, bit će trajno vrelo nesporazuma između dviju država, pa i sporova. Nove vlade, nove generacije zahtijevat će reviziju, koja je uvijek tegobna.
U našoj znanosti je odavna utvrđeno stajalište o tome na koji način se može povući granica u Piranskom zaljevu i utvrditi režim u graničnom području koji udovoljava interesima i Hrvatske i Slovenije. Vi se, na žalost, niste oslonili na preporuke znanosti u vlastitoj državi.
Valja imati na umu i ovo: morska granica sa Slovenijom može biti presedan za morsku granicu sa SR Jugoslavijom, odnosno Crnom Gorom. U Crnoj Gori je već izraženo mišljenje kako bi se granica u Boki kotorskoj mogla povući tako da se Hrvatska odrekne veće površine svojih morskih prostora (po toj zamisli granicu bi trebalo povući ravnom crtom od rta Konfin do rta Oštro, tako da Hrvatskoj pripadne samo uzak pojas mora neposredno uz obalu Prevlake), slično zahtjevima Slovenaca u Piranu.
Radi se o složenom pitanju koje zalazi u suverenitet, teritorijalnu cjelovitost i dostojanstvo države. Predlažem Vam stoga da odustanete od parafiranja i potpisivanja sporazuma koji nije utemeljen na kompromisu, nego na ustupcima Hrvatske i predložite rješenje spora o granici u Piranskom zaljevu pred Tribunalom za pravo mora, Međunarodnim (stalnim) sudom u Haagu ili pred arbitražom.
Poslije vaših pregovora i dogovora, to je, čini se, jedini put koji je ostao za rješenje tog problema.
S poštovanjem
akademik Davorin Rudolf,
sveuč. prof. međunarodnog prava, predsjednik Državne komisije za granice od 1991. do 1993.